Franšiza na štapiću

Raznobojni sladoledi na štapiću pod brandom Anjuna pojavili su se na ulicama Budimpešte u ljeto 2016. godine i vrlo brzo postali hit. Posebno su privukli pažnju činjenicom da se prave isključivo od prirodnih sastojaka, bez korištenja umjetnih boja i aditiva. I globalni prehrambeni trendovi su im dakako išli na ruku. Jačanjem zdravijih navika u prehrani, a posebno baze veganskih potrošača, za Anjunu se otvorila široka niša na tržištu ljetnih poslastica kojem su do tada, kako kažu osnivači ovog koncepta József Szalay i Milán Szabó, dominirali tradicionalni „oblici“ – sladoled na kugle i industrijski sladoled. Kažu da su pokrenuli „revoluciju“ na domaćem tržištu, ali da njihove ambicije time nisu zadovoljene – cilj je da se Anjuna sladoledi pojave na ulicama od Barcelone do Kalifornije. A kako je sve počelo ...?

Prije nekoliko godina, prisjeća se Milán Szabó, u jednoj trgovini delikatesa naišao je na pakiranje sladoleda od kokosa koji je, zapravo, bio napravljen od pravog kokosovog mesa i mlijeka, bez ikakvih aditiva. Pokazalo se, međutim, da je uvoz ovog proizvoda bio prilično skup i sladoled je s polica nestao u roku od nekoliko mjeseci. Ali ne bez utjecaja. Zahvaljujući upravo ovom iskustvu, u Milanu se rodila ideja o biznisu – prodaji čisto prirodnog, voćnog sladoleda. Tijekom kasnijeg putovanja u Indiju i vremena provedenog u Anjuni, ne samo da su razvili ideju o krajnjem proizvodu – sladoledu na štapiću – već i cjeloživotnu filozofiju.

– Anjuna je bila nevjerojatno duhovno iskustvo. Shvatili smo da nigdje nećemo moći živjeti onako kako smo živjeli tamo, ali da tome moramo težiti, jer je život kratak. Ne može čovjek čekati neko sljedeće putovanje da bi ponovno bio sretan. Trebalo je taj osjećaj stvoriti i  kod kuće – kaže Szabó.

Voćni sladoledi na štapiću nisu bila novost, već dugo su, primjerice, bili popularni u Americi, a nije bilo određenog razloga zašto ne bi bili prihvaćeni u Mađarskoj. Koncept je već bio razrađen, trebalo ga je samo pokrenuti... Naime, kad je Milán Szabó 2015. predstavio ideju o sladoledu svom poslovnom partneru Józsefu, već sljedećeg su dana kupili karte i otišli na sajam hrane u Moskvu. Od ovog se trenutka sve počelo odvijati nevjerojatnom brzinom. Sav novac koji su do tada zaradili kao profesionalni igrači pokera uložili su u kupovinu stroja za sladoled, s odlučnim obećanjem da će svoj dotadašnji život ostaviti za sobom. – Kad danas razmišljamo o tome, bila je to luda ideja, ali nas je možda upravo ta ludost dovela do ovoga danas – primjećuje Szabó.

Postavili su sebi cilj da naprave ništa manje nego – najbolji sladoled na svijetu. Zbog toga se Anjuna sladoledi prave od čistog voća i biljnih mlijeka, bez dodatka vode te se po kvaliteti ne mogu usporediti sa industrijskim sladoledima. – Ja sam zadužen za smišljanje jedinstvenih kombinacija okusa, koji bi trebali što vjernije dočarati naš stil. U tvornici se proizvod dalje razvija pod nadzorom prehrambenog tehnologa – on i njegov tim, u stvari, trude se da moje ideje budu stvarnost, a ne samo snovi – objašnjava Szabó proizvodni proces.

Proizvodi koji se plasiraju kao zdravi, prirodni i bez „nečega“ (-free) često se dočekuju sa skepsom, percipiraju kao precijenjeni i ne pretjerano okusni te kao još jedan način da se od potrošača uzme novac. – Ne treba se pitati zašto je kvalitetna hrana toliko skupa, već zašto je proizvod toliko jeftin? – odgovora na to Szabó. Međutim, to što koriste kvalitetne i skupe sastojke nije nikakav novi trend, već prije povratak prirodnoj hrani koja se uz pomoć novih tehnologija prilagođava ukusima i potrebama suvremenog potrošača. – Sve što trebate učiniti je pročitati popis sastojaka koji idu u naš, a koji idu na druge sladolede, i evo vam odgovora – dodaje Szabó.

Kad su razmišljali o imenu za brand, Anjuna se izdvojila kao najbolje rješenje. – U ožujku 2015. obojica smo bili u teškom životnom razdoblju, željeli smo promjenu, svrhu zašto se budimo i ustajemo iz kreveta. Onda mi je jednog dana József rekao da kupim avionsku kartu i pođem s njim u Indiju. Spakirali smo ruksake i uputili se na obale Anjune. Anjuna nas je fascinirala od prvog trenutka, bilo je to najduhovnije putovanje u našem životu, napokon smo shvatili što uistinu želimo raditi. Znali smo da bismo rado zadržali taj osjećaj, zatvorili ga u kutiju, uzeli sa sobom i podijelili s drugima. Željeli smo stvoriti mjesto gdje bi svakoga dana bilo ljeto. Sladoled je bio savršena ideja. Figura slona na našem logotipu referenca je na hinduističkog boga Ganesha, ali više kao uzor, sjećanje, prije nego što ima bilo kakvu religijsku konotaciju – kaže Szabó.

Pošto su od samog početka željeli proširiti koncept u sve dijelove svijeta, tako su od prvog trenutka razmišljali o razvoju franšize. Bilo bi to optimalno rješenje za željenu stopu rasta. Trenutno, u Budimpešti postoji pet dućana za prodaju sladoleda Anjuna, a na Balatonu jedna – tri su u vlasništvu tvrtke, a tri u rukama primatelja franšize. Davatelji franšize su zaduženi za proizvodnju i distribuciju, a partneri trebaju samo raditi na tome da usreće svoje potrošače. Naravno, za uspjeh je važno i „održati korak“ te kratkoročni planovi uključuju otvaranje dućana u drugim gradovima u Mađarskoj – osim Balatonfüreda, sljedeće bi se godine sladoledi Anjuna mogli pojaviti i u gradovima poput Tihanyja, Győra ili Debrecena, a sudeći prema ambicijama vlasnika branda, vjerojatno i u inozemstvu.

 Priređeno na osnovu članka s portala Franchising.hu, autor: Szász Nóri