Posao nije teret, već izazov

Kad joj je ponuđena franšiza srbijanskog lanca Trafika, Ivana Lazić prihvatila je priliku bez razmišljanja. – Najprije, za mene je to bila velika privilegija i priznanje da je moj trud prepoznat. Pored toga, ne postoji drugo mjesto u trgovini na koje bih mogla otići i zaraditi onoliko koliko sada zarađujem. Odlučila sam pristupiti sustavu iako o samom franšiznigu nisam mnogo znala – objašnjava Lazić što ju je sve motiviralo na ovaj korak.

Velika je prednost, prema njenim riječima, i to što nije morala imati početni kapital, već je za to bio zadužen davatelj franšize. – Partnerstvo s davateljem počiva na apsolutnom povjerenju, praktično na "datu riječ". Zbog toga mi je još draže što su odabrali mene, a potom i ja njih – kaže Lazić.

Posla se nije plašila. Rođena Kuršumlijka, odrasla je bez roditelja, a počela raditi sa 17 godina. Danas joj je tek 27. – I prije sam radila prekovremeno, bila sam dio popisnih komisija, uvijek sam posvećena poslu, ne odbijam radne zadatke. Dešavalo se da radim i od šest ujutro do 23 sata navečer. Kada sam u drugom trgovačkom lancu bila zamjenik menadžera, imala sam istu materijalnu, moralnu i financijsku odgovornost kao što imam sada – ali za daleko manju plaću – kaže ona.

Sada joj je, kako sama kaže, još bolje, jer vjeruje da, kada čovjek radi za sebe, radi još više. Vođenje firme joj nije komplicirano, već satisfakcija. – Netko to smatra teretom, ja izazovom. Netko će reći da ne želi veću odgovornost za 100 ili 200 eura više, meni svaki dodatno zarađeni novac znači. I to što sam postala primatelj franšize moja je osobna satisfakcija, dokaz da sam se sama uspjela izboriti i napraviti nešto. Mogla bih reći da se osjećam kao da sam uspjela uzeti igračku koju sam željela, a želim još više – ističe ova mlada poduzetnica.

Jedna od najvećih prednosti jest to što kao primatelj franšize može donositi poslovne odluke. – Sada sam uvijek u pravu čak i kada pogriješim, jer moja je pogreška. Dolazila sam u situaciju da dam određene sugestije, primjerice, da je potrebno više pića, a kolegica koja duže radi u dućanu, to ne uvaži. Ispostavi se da sam u pravu, ali kad već bude kasno, kad mušterija traži nešto, mi to nemamo. Mnogo sam zadovoljnija nego kad sam bila samo djelatnik. Manji je i pritisak, tenzije, mnogo je više pohvala nego kritika – objašnjava Ivana Lazić.

Osim toga, kao veliku prednost navodi i to što je u franšiznom sustavu fluktuacija zaposlenika manja. Ranije su se prodavači, prema njezinim riječima, često mijenjali, što nije dobro za dućan jer se u tom slučaju malo tko iskreno posvećuje poslu.

U davatelju franšize imaju dobrog "slušatelja". Kako sama kaže, cilj prelaska Trafike na franšizni model poslovanja bilo je povećanje prometa, stoga je i asortiman trebalo prilagoditi potrebama potrošača. – Bez obzira na to što smo dio istog sustava, negdje se odlično prodaju cigarete, negdje bombonice, a negdje čokolade. U tom smislu, primatelj franšize može mnogo pridonijeti svojim sugestijama, jer ne može moja susjedica bolje od mene znati što je potrebno u mojoj kući. Napredak se kod Trafike zaista osjeća – objašnjava slikovito Lazić.

U njenoj trgovini u Ulici Dimitrija Tucovića u Beogradu, rade ona i još jedna djevojka, dok vikendom angažiraju dvije studentice koje već imaju iskustva s radom u ovom franšiznom sustavu.

Iako statistike glede potrošnje na malo nije najsjajnija, mlada poduzetnica se ne obazire na brojke. Kriza je, kako kaže, prisutna već više od 20 godina. – Mi nismo štedljiv narod. U Srbiji se živi do polovice mjeseca, do posljednjeg dinara. Osjeti se pad prometa nekoliko dana, a onda se opet stvari vraćaju u normalu i to je neoborivi dokaz da ljudi žive od plaće do plaće – daje ona sliku potrošačkog mentaliteta u Srbiji.

S druge strane, ključ trgovine je u ljubaznosti, ističe Lazić. Posao se mora, kako kaže, raditi iz srca, a problemi se iz kuće ne smiju donositi na radno mjesto, inače, neće biti zadovoljni ni zaposlenik, ni mušterija, ni poslodavac. – Ne vrijedi ni puna trgovina ni asortiman robe ako trgovac nije dobar. Jutros sam išla u jedan veliki lanac kupiti farbu za kosu, na njihovim je policama mnogo lijepih proizvoda, a trgovci se kriju po kutovima te na kasi nema kasira. "Razboljela" sam se od muke – kaže ona i dodaje da je istina da ne može zaraditi milijune, ali da se uz dobar pristup može prodati i ono po što potrošač možda nije ni došao.