Dobrobit od učenja i brzog čitanja

Kada su joj sinovi pošli u školu, Jelena Spasić iz Beograda uvjerila se da su u pravu oni roditelji koji su joj govorili da je djeci potrebna stalna pomoć oko učenja. Razmišljala je kako bi efikasno uklopila dvije potrebe – pomoći svojoj djeci u školovanju i početi raditi. Srećom, prijatelji su joj baš u to vrijeme rekli za „Školu brzog čitanja i mudrog učenja“, školu u kojoj se djeca i odrasli poučavaju određenim tehnikama čitanja i učenja, što im pomaže u savladavanju i prezentiranju gradiva. A što je bilo iznimno važno, saznala je i da ova „Škola“ daje franšizu. Tako je, u isto vrijeme, pronašla način kako pomoći svojoj djeci, ali i pokrenuti posao u kojem će uživati.  

– Znala sam da bi tehnike „Škole brzog čitanja“ pomogle i mojoj djeci pri učenju, jer sam vidjela koliko im je vremena trebalo za domaće zadaće. Bila sam svejsna da ako nauče brže čitati, praviti asocijativne mape i izvlačiti bitne informacije, bit će im neusporedivo lakše – objašnjava Jelena Spasić zašto je smatrala da je program „Škole brzog čitanja i mudrog učenja“ realna potreba.

– Osim toga, znala sam da su te tehnike učinkovite jer poznajem kolegicu koja je završila fakultet uz pomoć asocijativnih mapa tzv. mapa uma – tehnike kojoj također poučavamo djecu. Kasnije sam upoznala i čovjeka koji 20 godina crta mape uma te svaki svoj dan pretvara u asocijativne mape jer mu to pomaže u organiziranju obveza – kaže Jelena Spasić.

Kao primateljica franšize, Jelena je svoju „Školu brzog čitanja i mudrog učenja“ otvorila u Beogradu. Prve je đake upisala u veljači 2019. U ovoj je godini, zapravo, prošla dva upisna ciklusa i zadovoljna je razvojem posla. – Ovo je posao od kojeg se nitko ne može obogatiti, ali koji može čovjeku osigurati pristojan prihod za obitelj, dati mu priliku da rasporedi vrijeme kako mu odgovara i radi ono što voli. S tim što su potrebni vrijeme i predani rad. Jedan program traje šest mjeseci te postoje dva upisna roka u godini i pred te rokove treba raditi nešto veću kampanju. Osim toga, stalno smo u kontaktu sa školama, prije svega osnovnim, a zatim i srednjim, jer ne postoji ograničenje u uzrastu, u smislu maksimalnog broja godina kada je riječ o polaznicima škole. Organiziramo i besplatne radionice, a tu je i stalna prisutnost na društvenim mrežama, što je, i po mišljenju davatelja franšize, izuzetno dobar kanal komunikacije. Davatelj nam sugerira kakve tekstove trebamo objaviti, koje fotografije postaviti, koje boje u objavama trebaju dominirati kako bi se privukla pažnja. Vrijednost tih saveta je nemerljiva – svjedoči Jelena.

– Mi smo mlada franšiza, još uvijek se podiže svijest o brandu, ali nas ljudi počinju polako prepoznavati te vjerujem da će i sam upis učenika u budućnosti biti lakši. Ja sam posebno ponosna na to što smo u našoj „Školi“ već u drugom upisnom roku imali mnogo djece koja su došla po preporuci. Prije oko mjesec dana me je pozvala mama jednog dječaka koji je završio šestomjesečni trening da mi kaže kako je njezin sin prvi put u svom školovanju dobio peticu iz maternjeg jezika! Osim materijalnih rezultata, postoji i velika satisfakcija u tome što vidimo da naša djeca postižu bolje rezultate te da nismo radili uzalud – kaže ona.

Franšiza ju je „spasila“

O samom franšizingu puno znala i, kako kaže, imala je sreće što su davatelji franšize vrlo otvoreni za suradnju i svaku vrstu pomoći, kao i druge kolege iz mreže. – Svi primatelji franšize iz Srbije i zemalja regije nalaze se u jednoj Viber grupi te stalno razmjenjujemo iskustva i informacije, dajemo prijedloge i sugestije, što mi mnogo znači. Po potrebi, organiziramo i sastanke na kojima se dogovaramo o različitim aktivnostima. Sigurna sam da bih utrošila dva puta više vremena kada bih sve za posao morala sama savladati i primijeniti. Pošto sam dio franšizne mreže, imam tu privilegiju da se mogu obratiti za pomoć, kako davatelju franšize tako i ostalim kolegama – kaže ona.

Nije lako voditi posao

Ući u privatni posao nije, kako kaže, nimalo lako, ali joj poduzetništvo nije strano. – Moji su roditelji bili poduzetnici cijelog života, moj suprug već deset godina ima privatni biznis. Drukčije je, ipak, kad si nekom samo pomoć u poslu, a sasvim drugo kad sam vodiš biznis, jer pored organiziranja samog poslovanja, postoje brojne druge obveze, posebno administrativnog tipa. Kad si mali poduzetnik, onda je sve na tebi. Naravno, imam knjigovođu, ali ipak ja moram voditi računa da se podmire svi porezi, doprinosi i ostalo – iskrena je Jelena. 

Kaže da joj je podrška davatelja franšize puno značila, naročito kada je opremala prostor te pripremala reklamne i druge materijale. – Poseban je izazov bio pronaći prostor. Željela sam dvije odvojene prostorije, za učionicu i „čekaonicu“ koja bi bila prijatan prostor gdje bi se mogli popiti kava i čaj, jer je važno da se djeca i roditelji osjećaju ugodno. Kad sam na kraju pronašla takav prostor, davatelji su mi preko svojih provjerenih dobavljača pomogli urediti prostor po standardima franšize, a nesebično mi pomažu i danas za sve u vezi s poslovanjem – naglašava ona.

I vlasnica i predavač

U početku, namjeravala je sve raditi sama – brinuti o administraciji, promidžbi, upisu novih đaka, ali je vrlo brzo shvatila da će za „Školu“ najbolje biti ako se obuči i za predavača. – Naime, vrlo je teško pronaći trenera-predavača, koji će se doista posvetiti ovom poslu i dati nešto više od pukog „odrađivanja“. U današnje vrijeme djeca imaju brojne aktivnosti i puno školskih obveza te ih na neki način treba motivirati i boravak u „Školi“ učiniti ugodnim kako ne bi na ta predavanja gledali kao na još jednu obvezu. Pronaći takvu osobu bilo je vrlo teško, zato sam i sama prošla obuku za predavača. Mislim da je to poticajno i za druge predavače kada vide da se vlasnik tvrtke maksimalno zalaže. Osim toga, lakše mi je sada i roditeljima objasniti čime se bavimo – kaže Jelena i šaljivo dodaje da nije vjerovala suprugu kad joj je pričao da vlasnik biznisa mora stalno biti angažiran.

– Sada mi je jasno da se nitko ne može toliko brinuti i posvetiti kao vlasnik biznisa jer je prirodno da je njemu i najviše stalo – naglašava ona.