Inovacije održavaju poslovanje

Na jednom dječijem rođendanu na kojem je bila sa svojom kćeri, Nataša Tomašević je upoznala i oduševila se dječakom koji je vrlo brzo „iz glave“ izračunavao sve matematičke operacije. Pomislila je, kako kaže, da je riječ o rođenom geniju, ali ju je njegova majka razuvjerila. – Rekla mi je da njezino dijete ide na satove mentalne aritmetike u školi „Malac genijalac“. Ime škole mi se jako dopalo! – kaže ona.

Kada je saznala da škola daje franšizu, nije se dvoumila te je u prosincu 2016. postala primatelj franšize „Malac genijalac“ u Čačku. Nataša Tomašević, inače, sa svojim bratom ima i firmu koja se bavi špedicijom, ali joj to nije mnogo pomoglo u drugom poslu, u smislu poduzetničkog iskustva. – Nikada se nisam bavila edukacijom, osim što sam pratila školovanje svoje dece. U tom smislu je franšiza za mene bila jedini mogući izbor, naročito što ne bih nikada eksperimentirala s obrazovanjem djece u ranoj dobi, jer je to veoma osjetljivo područje i ima dugoročne posljedice. Posebno sam sretna što sam odabrala franšizu koja je iznimno dobro organizirana i u kojoj davatelji doista pružaju podršku u svakom segmentu poslovanja – kaže Nataša.

Poslovanje je započela, kako kaže, veoma uspješno i zato ne čudi što je nakon svega godinu dana uzela franšizu i za grad Gornji Milanovac. Prednost ove franšize, prema njezinim riječima, jeste to što davatelj konstantno uvodi inovativne, jedinstvene i najkvalitetnije programe. Naime, pored škole mentalne aritmetike, „Malac genijalac“ odnedavno se nudi i program „Pobjedničko učenje“, koji je nastao u suradnji s edukativnim centrom Finesa iz Beograda.

Prije toga uveden je i program „Numicon“, numerički didaktički sustav kojim se razvijaju matematičke vještine kod djece od četiri godine pa naviše. Nataša Tomašević kaže da taj program kod nje u školi ide vrlo dobro te da djeca koja završe „Numicon“ u pravilu upisuju i „Malac genijalac“. 

I Živojin Stanković je zahvaljujući svom djetetu postao dijelom franšizne obitelji „Malac genijalac“. Naime, njegova tada devetogodišnja kći mu je rekla da ima drugara koji računa veoma brzo, koristeći „samo prste“. Pomislio je da je u pitanju dječija šala. Kći je, međutim, bila uporna i govorila kako i ona želi savladati tu vještinu te da postoji škola u kojoj se takvo računanje može naučiti. Pretražujući internet, saznao je za mentalnu aritmetiku. – Kćerku tada nismo upisali, ali je ona sljedeće godine ponovno inzistirala na školi mentalne aritmetike. Odabrali smo „Malac genijalac“. Vrlo smo brzo primjetili da ona brzo računa, ali i da sve ostale domaće zadaće rješava tri puta brže nego prije pohađanja škole. Što nam je bilo još važnije, ona i njezini drugari iz grupe, iz škole su izlazili nasmijani. Tada smo počeli razmišljati kako bi bilo dobro da „Malac genijalac“ daje franšizu te da mi pokrenemo taj biznis, ali u mom rodnom gradu Leskovcu – objašnjava Stanković.

Želja mu se ostvarila i on je u studenom 2016. otvorio školu „Malac genijalac“, upravo u Leskovcu. – Znali smo da u Leskovcu nema raznolike ponude aktivnosti za djecu kao u većim gradovima, posebno Beogradu, u kojem i sami živimo. Želio sam da i djeca iz Leskovca imaju podjednaku šansu za razvoj poput djece iz Beograda. Nije isto odrastati u manjem mjestu i velikom gradu, što sam i sam iskusio kada sam došao studirati u Beogradu – kaže Stanković koji je, inače, farmaceut specijalist, a škola „Malac genijalac“ prvi je privatni biznis koji je pokrenuo.

Njegovi prijatelji iz rodnog grada bili su skeptični kad im je rekao da pokreće biznis u Leskovcu, govorili su mu da ljudi nemaju novca ni za osnovne potrebe te vjerovali da će školu brzo zatvoriti. – No, naša škola svake godine bilježi rast poslovanja i ja sam zadovoljan. Ovo je moj osnovni posao i izvor prihoda, što znači da se od ovoga može živjeti. Naravno, nije moja ideja bila da se od ovog posla obogatim, ali zarađujem pristojno, a usto smo djeci u Leskovcu ponudili raznovrsne programe koji unapređuju njihove vještine – naglašava Živojin Stanković.

Uz dozvolu davatelja franšize Živojin Stanković je osmislio i vlastiti program „Malac kreativac“ koji je usmjeren na razvijanje umjetničkih vještina – kiparstva i slikanja. – Zahvaljujući tome što stalno imamo nove programe, broj polaznika raste. Iskreno, davatelj franšize je posao organizirao jako dobro. U tom smislu ne bih imao što dodati, jer je sve pomno osmišljeno – od reklamnih materijala, obuke, udžbenika, nastave – kaže Stanković i dodaje da se reklamiraju na lokalnim medijima, društvenim mrežama, ali da statistika pokazuje da su najefikaniji leci, koje dijele po školama, te reklama „od usta do usta“.

Nataša Tomašević, s druge strane, kaže da je učinkovitija u marketingu putem društvenih mreža. Preporuke svakako igraju veliku ulogu, ali i besplatne radionice koje organizira za djecu u svojoj školi. Nedavno je došla na ideju organizirati radionicu za starije sugrađane, bake i djedove koji, kako kaže, igraju veliku ulogu u odgaju djece. – Za njih je ovo, na neki način, vježba u prevenciji demencije. U isto vrijeme, mi im pričamo o našoj školi i onome što radimo, a naši polaznici im pokazuju svoje vještine, što ih dodatno impresionira  – objašnjava Nataša.

Ona očekuje da će ove godine rezultati biti bolji od prošle, ali ističe da je za svaki uspjeh potreban predan i naporan rad. – Privatni posao zahtijeva cijelog čoveka. No, nisam pobornik zapošljavanja menadžera, mislim da je najbolje da sama radim i organiziram vlastiti posao. Ujutro sam u špediciji, što je vrlo težak posao, a popodne sam u školi u kojoj sam sretna i ništa mi nije teško. Trudim se izgraditi bliski odnos s roditeljima, uvijek sam im na raspolaganju, što je u poslu jako važno – kaže Nataša te dodaje i da je za djecu važno da uče u ugodnom ambijentu te na opremanju učionica i materijalima uopće ne štedi. – Škola „Malac genijalac“ je za mene pravo zadovoljstvo. Zaista sam sretna što mogu biti dijelom ove priče – kaže ona.