Radost čitanja utkana u franšizu

Nijedno dijete ne bi smjelo patiti, osjećati se loše, odbijati, plakati i bježati od čitanja i prepričavanja – bila je ovo jedna od osnovnih ideja kojom se vodila Snežana Milošević Ješić, učiteljica, pedagoginja i obiteljska psihoterapeutkinja iz Beograda, kada je prije nekoliko godina sa suprugom Zoranom razvila jedinstvenu metodologiju za lako i brzo učenje čitanja, prepričavanja i pisanja sastavaka. S jedne strane, kako kaže, oslonili su se na bogato iskustvo rada s djecom, s druge, na roditeljski instinkt. Uvidjeli su na koji način djeca najlakše uče, što im se najviše dopada, što ih potiče i motivira. Kada su pokrenuli radionicu za učenje čitanja, pošli su upravo od činjenice da čitanje za dijete treba biti radost, a program koji su osmislili nazvali su – sasvim prikladno – „Čitaj za 5“.

Kako s razvojem kognitivnih vještina treba započeti što je moguće ranije, tako je i program „Čitaj za 5“ namijenjen djeci od četvrte godine života – pa do bilo koje dobi u kojoj dijete još nije naučilo čitati, prepričavati i pisati sastavke, kaže naša sugovornica. Program ima tri razine, svaka razina traje tri mjeseca. Tijekom tih devet mjeseci, djeca koriste poseban set radnih knjiga koje je napisao i objavio bračni par Ješić.

– Naš je program specifičan po visokoj i provjerljivoj razini vještina koje polaznici stječu i razviju u kratkom roku. Osoba koja je savladala naš program može kasnije koristiti vještine čitanja, prepričavanja i pisanja u gotovo svim područjima života. Svakako, jedan od bitnih dugoročnih efekata jeste navika čitanja i funkcionalna primjena te vještine – ističe prednosti programa Snežana Milošević Ješić.

Ona podsjeća da djecu u Srbiji prvi službeni „veliki test“ funkcionalne pismenosti čeka na kraju osmog razreda. Završni ispit iz materinskog jezika u pravilu sadrži i nekoliko pitanja koja su izravno povezana s pažljivim čitanjem i razumijevanjem teksta. Iako osmaci odgovore na ova pitanja olako ubrajaju u „sigurne poene“, rezultati s male mature u Srbiji pokazuju da to i nisu tako jednostavni zadaci. – Zato osnova treba biti kvalitetna. Ako u najranijoj dobi, na zanimljiv i jednostavan način usvoje vještine čitanja, prepričavanja te pisanja, djeca će istovremeno razvijati samopouzdanje i vjeru u sebe te pokazivati ​​visok stupanj motivacije za daljnji rad i učenje – dijeli iskustva iz pedagoške prakse Snežana Milošević Ješić.

Upravo zbog specifične metodologije i ishoda učenja, koji su ciljano skrojeni po mjeri djeteta, kao i rezultata koje su postizali polaznici programa, glas o školici „Čitaj za 5“ brzo se proširio i izvan granica Srbije.

– Potražnja za našim knjigama porasla je u Srbiji, ali i u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i dijaspori, a znali smo da je priča krenula potpuno novim tokom kad su počeli stizati pozivi vlasnika škola i centara za djecu, zainteresirani da organizirano primjene našu metodologiju u radu s grupama djece – kaže Milošević Ješić. U tom su trenutku, dodaje ona, i počeli razmišljati o razvoju franšize.

Otvori školicu „Čitaj za 5“ 

Nakon što su „uredili sustav“ i kreirali franšizni paket, Ješići su ponudili svoj brand i know-how zainteresiranim edukatorima, i to iz svih regija gdje se govore srpski, bosanski, crnogorski, hrvatski jezik.

Prirodni partneri, a istodobno i idealni primatelji ove franšize, jesu već postojeće školice, edukativni centri i vrtići, koji u svojoj ponudi imaju različite obrazovne programe – matematičke, programerske, jezične, škole brzog čitanja i slično. – Mi smo svima njima itekako potrebni, jer razvijamo elementarne vještine bez kojih svega toga ne bi bilo! Nema dobrog matematičara ako dijete ne može s razumijevanjem pročitati tekstualni zadatak; nema rezultata u stranim jezicima ako ne zna elementarne vještine u svom jeziku; nema programiranja bez čitanja s razumijevanjem; nema brzog čitanja i funkcionalnog učenja bez tečnog čitanja i razumijevanja pročitanog – naglašava Milošević Ješić.

Da bi pokrenuo školicu „Čitaj za 5“, primatelj franšize prvo treba zaposliti stručni kadar – za početak rada, potrebna je jedna do tri osobe koje imaju vaspitačko, učiteljsko ili nastavničko obrazovanje. Primatelj, zatim, treba osigurati adekvatan prostor za učionicu, opremljen osnovnim sredstvima za realiziranje programa (stolovi i stolice, tabla, zidna slovarica i odgovarajuće zidne slike predviđene programom).

Ako se radi o postojećim školicama ili edukatvinim centrima, prethodni zahtjevi bit će više-manje već ispunjeni. Jedino što se u tom slučaju očekuje je da osoblje prođe posebnu obuku za primjenu metodologije rada školice „Čitaj za 5“. – Naravno, i primatelj bi franšize trebao proći našu obuku kako bi mogao vršiti instruktivno-savjetodavni rad, ali se od njega ne traži da radi kao predavač – pojašnjava Snežana Milošević Ješić.

Obuka traje dva dana, a radi veće učinkovitosti, organizira se na licu mjesta, u prostoru u kojem će se i raditi s polaznicima.

Jedna ovakva školica, procjenjuje naša sugovornica, može pokriti područje jedne veće osnovne škole.

Primatelju je franšize, s druge strane, osigurana pomoć i podrška davatelja franšize.
– Naši partneri mogu računati na prijenos znanja, iskustava i savjeta po pitanju organiziranja programa, odabira i organiziranja rada predavača, ali i selekcije, uređenja i opremanja lokacije. Također, i know-how po pitanju akvizicije polaznika i organiziranja odnosa s polaznicima, što uključuje i sustav preporuka za cijenu programa – navodi Milošević Ješić.

Zašto uzeti franšizu „Čitaj za 5“?

Osim jedinstvenog programa i metodologije učenja koja daje vidljive rezultate, otvaranje ove školice je i dobra poslovna prilika, kaže naša sugovornica. Po pitanju potrebnih investicija, „Čitaj za 5“ je i vrlo povoljna franšiza. Primatelj, naime, treba izdvojiti jedino za početnu franšiznu naknadu. Za razliku od tipične franšizne prakse, primatelj ne plaća redovitu naknadu niti naknadu za marketing. U početnu investiciju treba još uključiti i troškove opremanje učionice, ali to nije pretjerano veliki iznos.

Najzad, dosadašnja potražnja za programom školice pokazuje da je „Čitaj za 5“ franšiza u koju vrijedi uložiti. – Vidimo da postoji potreba za učenjem vještina, čitanja, prepričavanja i pisanja sastavaka. Stoga je očita i tržišna potreba za otvaranjem ovih grupa u privatnim vrtićima, školicama i drugim centrima za rad s djecom – smatra Snežana Milošević Ješić.