Sreća u staklenci

Život piše romane! Ova se poznata krilatica u slučaju Nataše Buzurović pokazala posve istinitom. I ona sama na pitanje kako se odličila otvoriti dućan u kojem će proizvoditi i prodavati maslace, odgovara: „Sve je život udesio“.

Nataša je u srpnju prošle godine na Novom Beogradu otvorila Nuts & Fruits u kojem se proizvode maslaci od kikirikija, lješnjaka, badema i indijskog oraha s različitim dodacima, keksi od kikirikija sa i bez preljeva od čokolade, granole, zobene kaše i obrok salate s orašastim plodovima, energetske pločice, začinjeno jezgrasto voće na mjeru. Osim toga, u dućanu prodaje i nekoliko proizvoda drugih proizvođača, maslinovo ulje, sirovi kakao, džemove.  

– U posljednjih sam 15 godina, stjecajem životnih okolnosti, mnogo naučila o zdravoj prehrani. Moj je sin Aleksa od četvrte godine na dijeti bez glutena i bez kazeina jer je on dječak s autizmom, a čitala sam da takva prehrana pomaže djeci s autizmom. Uvijek sam nešto istraživala i pravila, između ostalog, pravila sam i maslace u blenderu. Danas je mnogo lakše jer se o samom glutenu mnogo više zna i sve je više bezglutenskih namirnica. U međuvremenu sam se i sama razboljela te je zdrava prehrana postala naš imperativ, a ne samo izbor – objašnjava ona odakle ideja o pokretanju posla.

Put u SAD mijenja sve

No, ništa se nije desilo dok njezina kći Bojana nije otputovala u New York prije dvije godine, koristeći program „Work & Travel“. – Aleksa je odmalena voleo nebodere te je ona, želeći da mu ispuni želju da posjeti grad s neboderima, sinu i meni kupila karte za New York. Tamo sam u Whole Foods marketima vidjela mlinove za pravljenje maslaca i poželjela imati takav mlin. Mogla bih reći da sam tada još intenzivnije počela razmišljati kako od hobija napraviti posao – kaže Nataša Buzurović.

Zanatsku radionicu Nuts & Fruits registrila je u svibnju prošle godine, a trgovina na Novom Beogradu, otvorena je u srpnju 2018. Iako je dućan smješten u veliko stambeno naselje, 70 posto ljudi dolazi iz centra grada.

Maslaci se prodaju u staklenoj ambalaži, ali da bi snizila cijenu proizvoda, postoji mogućnost pakiranja u plastičnu ambalažu ili, pak, onu koju donesu kupci. U tom slučaju, Nataša pravi maslac na licu mjesta na jednom od svoja dva mlina koja je uvezla iz Australije, a pre kupnje, svaki se proizvod može i probati.
– Tražila sam, ali nisam pronašla proizvođače mlinova iz Europe. Međutim, postoji firma u Australiji koja više desetljeća proizvodi te mlinove i daje garanciju od 25 godina na važan element – nož. Tada sam saznala da Australci, takođe, veoma koriste ove maslace u prehrani, iako sam mislila da je najzastupljeniji u SAD-u i Velikoj Britaniji. U Melbourneu čak postoji festival maslaca od kikirikija. Mlinove sam, stoga, uvezla iz Australije. Iako se jako lako održavaju i peru, odlučila sam imati poseban za kikiriki jer je riječ o ozbiljnom alergenu – objašnjava Nataša.

Cijena je proizvoda, kako kaže, vrlo pristupačna, a svatko može kupiti količinu po želji. – Mi savjetujemo da ne kupuju previše već da uzmu manje količine kako bi uvijek imali svjež maslac – kaže Nataša.

Kako će dućan izgledati sama je osmislila, bilo joj je važno koristiti prirodne materijale, a sav je namještaj izradio njen prijatelj koji je dodao i neke specifične elemente poput neobičnog lustera od drvenih poklopaca za staklenke. – Jedna me je mušterija čak pitala čiju smo franšizu uzeli jer je po izgledu samog dućana i koncepta pomislila da je riječ o stranom brandu – kaže Nataša.

Većina recepata nastala je u njezinoj kuhinji, tijekom prethodnih godina dok je maslace pravila za svoju obitelj i prijatelje. Krenuli su s osnovnim maslacem od lješnjaka i kikirikija s određenim dodacima poput cimeta, grožđica, himalajske soli i ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Za sada, najprodavaniji maslac, koji je u ponudi od samog početka, jeste Choconuts koji se sastoji od 78 posto lješnjaka, dok su ostali sastojci sirovi kakao, crna čokola i kokosov šećer.

 – Problem industrijskih namaza i maslaca nije to što imaju malo koštunjavog voća, već što imaju previše ulja i šećera – objašnjava Nataša.

Danas se u njezinom dućanu nudi više desetaka maslaca, a neretko odgovore i na zahtjev kupaca te određene proizvode prave u veganskoj ili posnoj varijanti. – Uvijek govorim da neću više smišljati nove recepte, ali stalno dodajemo nešto novo, a neke je recepte napravila i moja kći Bojana. Ona je, inače, studentica prava, ali je od one djece koja vole zaraditi za džeparac, pa radi jednu smjenu u dućanu – kaže Nataša.

Poput mnogih poduzetnika u Srbiji i Nataša je svoj početni kapital dobila pozajmicom od člana obitelji.
– Čak i kad vam neko da grace period od šest mjeseci i nisku kamatu, to nije dovoljno dobar poticaj jer je nerealno očekivati da firma stane na noge za šest mjeseci te počne nakon toga vraćati pozajmicu. Barem je u mom biznisu tako. Onda mi je mama rekla da je kod nje grace period dok „ne stanem na noge“, a da pozajmica nema kamatu – kaže Nataša kroz smijeh. – Desilo se nekako da nisam dobila nikakav valjan poticaj od države iako sam žena, poduzetnica, samohrana majka dječaka s autizmom – kaže ona i dodaje da su poduzetnici na počeku poslovanja prinuđeni biti i dobavljači i prodavači, knjigovođe, pa i marketinški stručnjaci.

Mada je jako teško praviti dugoročne planove, ona vjeruje da u budućnosti ima prostora za još jedan dućan. Franšizing joj, kako kaže, nije stran, ali bi radije sama otvorila dućan, vjerojatno u centru Beograda.
– Veliki je problem kontrolirati kvalitetu proizvoda i usluge. Franšiza je za nas veliki zalogaj, napraviti franšizni koncept je veoma zahtjevno, a to treba uraditi temeljito i do najsitnijih detalja. Čak i kad se to uradi, mislim da oni koji uzimaju franšizu nemaju ozbiljan pristup i ne shvaćaju sve obveze koje preuzimaju, već se vode maksimom „lako ću ja to“. Zbog toga bih se prije odlučila za vlastiti dućan – objašnjava ona.

Glas o dućanu i radionici se prvo proširila putem društvenih mreža. Za njih je, međutim, najznačajnija preporuka. – To je najsporiji marketing, ali najdugotrajniji. Nama nije cilj prodati nekome samo jednom proizvod, već želimo da nam se potrošači vraćaju, što se i dešava. Jako sam sretna što imam stalne mušterije iz raznih dijelova grada. To mi govori da sam na pravom putu jer, ako je netko spreman doći iz drugog dijela grada kako bi kupio maslac kod nas, onda znači da imamo dobar proizvod – kaže Nataša.