Obuka, put do uspjeha

Poduzetnici koji se odluče za uzimanje franšize obično to čine iz dva razloga: jer nisu sigurni kako bi samostalno pokrenuli biznis ili ne žele trošiti vrijeme na osmišljavanje poslovnog koncepta „od nule“. Osim prava na upotrebu već izgrađenog i poznatog branda, najveća prednost kod uzimanja franšize ogleda se u prijenosu svih poslovnih znanja (know-how-a) davatelja franšize, to jest, skupa sistematiziranih i dokazanih postupaka i protokola, standarda kvalitete i najboljih primjera prakse. Tijekom obuke, primatelj se, praktički, „uči poslu“, pri čemu bi trebali biti obuhvaćeni svi segmenti poslovanja.

Nažalost, s vremena na vrijeme dogodi se da franšizni sustavi/davatelji franšiza umanjuju ili podcjenjuju važnost obuke, posebno njezinog praktičnog dijela. Umjesto da nove partnere uvedu u posao organiziranjem obuke „na licu mjesta“, kroz praktični rad u podružnici, davatelji franšize taj proces ponekad svode na teorijska predavanja. – Nije potrebno posebno naglašavati koliko je važan praktična obuka za one primatelje franšize koji tek ulaze u posao ili koji se do tada tim biznisom uopće nisu bavili. Brojni primjeri, naime, pokazuju da ljudi koji se odluče za uzimanje franšizu imaju potrebu promijeniti djelatnost i poslovno okruženje, ostvariti neki stari san, naučiti nešto novo. Obuka bi upravo trebala nadoknaditi taj početni nedostatak iskustva i znanja – ističe Igor Bogojević, regionalni direktor kuće specijalizirane za franšizno savjetovanje PROFIT system.

Opseg i sadržaj obuke ovise o djelatnosti i složenosti franšiznog koncepta. U osnovi, primatelj bi se tijekom ove faze trebao detaljno upoznati s proizvodima ili uslugama koje koncept nudi, kao i sa svim konkretnim načelima, protokolima, postupcima, alatima i standardima upravljanja podružnicom te odnosa sa zaposlenicima i klijentima. Ovisno o konceptu, obuka može trajati nekoliko dana, ali i nekoliko mjeseci. Uz to, primatelji bi franšize trebali obratiti pažnju na cijenu obuke, jer može biti da je trošak već uključen u ulaznu naknadu za licencu, ali može biti i da se dodatno naplaćuje. – U većini slučajeva, iznos za franšiznu licencu formira se tako da uključuje troškove obuke. No, preporučujemo da se primatelji franšize raspitaju o mogućim dodatnim troškovima, jer postoji praksa da oni snose troškove putovanja i smještaja kada se obuka odvija u sjedištu i podružnicama davatelja franšize – podsjeća Bogojević.

Obuka za primjer

Kada se u svijetu franšizinga pokrene pitanje obuke, gotovo je nemoguće zaobići primjer „legendarne“ obuke kroz koju prolaze kandidati za franšizu McDonald'sa. Ovaj proces ne samo da traje do godinu dana, već doista uključuje naporan rad. Pravilo je da oni koji su zainteresirani za licencu američkog diva brze prehrane moraju biti u potpunosti uključeni u rad restorana, a očekuje se da će budući primatelj franšize proći i naučiti sve: od pripreme pomfrita i burgera do posluživanja potrošača. Kandidat provodi gotovo puno radno vrijeme u restoranu.

U kasnijim fazama obuke pažnja se preusmjerava na administrativna pitanja koja se odnose na menadžerski dio posla – upravljanje restoranom i zaposlenicima. Obuka je podijeljena u nekoliko faza, a svaki od kandidata na kraju polaže ispit. Kad primi certifikat, smatra se da je kandidat kvalificiran za menadžera i može početi razmišljati o otvaranju restorana. Iako ima velika očekivanja od kandidata za franšizu, McDonald’s također puno toga nudi zauzvrat.

Naravno, ne zahtijevaju svi franšizni koncepti ovako dugu i iscrpnu obuku.  Iako se svi slažu u jednom: bez obzira na industriju ili djelatnost, cilj svakog davatelja franšize je da temeljito pripremi svoje nove partnere za vođenje biznisa, koji bi trebao biti uspješan i koji neće ugroziti ugled i standarde cijele franšizne mreže. Stoga, obuku često prolaze ne samo budući primatelji franšize, već i njihovi zaposlenici. Samo s tako sveobuhvatnim pristupom davatelj franšize može biti siguran da će se poslovanje i u franšiznim podružnicama razvijati bez većih problema. Primatelj franšize bit će u svakom slučaju osposobljen za brzu reakciju i, ako to situacija zahtijeva, moći će „uskočiti“ i pomoći svojim zaposlenicima u svakom segmentu poslovanja. Ako nema rješenja, primatelj se uvijek može obratiti davatelju franšize za pomoć i podršku.

Stoga, može se reći da obuka u franšiznim sustavima gotovo nikad ne prestaje – ona postaje sastavnim dijelom trajne podrške davatelja franšize. Pogotovo jer franšizni sustavi uvijek uvode nešto novo – od proizvoda do novih procedura, softverskih alata... Uz to, ne treba zanemariti ni utjecaj „uzornih“ primatelja franšize. Postojeći primatelji, naime, koji postižu izvrsne rezultate i sami mogu postati pomoćnici u obuci novih partnera. Zato većina franšiznih sustava potiče svoje pojedinačne primatelje da međusobno komuniciraju, razmjenjuju iskustva i znanja, pomažu jedni drugima savjetima i prijedlozima.