Uspjeh nije iluzija

više fotografija

1/4

Ljudi su čekali u redu da vide "ogledalo istine", "glavu na pladnju", veliku zbirku holograma, brojne optičke iluzije, Sobu ogledala i desetke drugih zanimljivih eksponata. Vrlo brzo, postali su najposjećeniji muzej u glavnom gradu.

No, ideja je nastala mnogo prije te 2015. godine kada je Muzej iluzija u Zagrebu primio svoje prve posjetitelje. Roko Živković i Tomislav Pamuković, partneri u ovom poslu, željeli su upotpuniti turističku ponudu Grada Zagreba te su dugo vremena razmišljali o najboljem proizvodu.

– Zagreb je posljednjih nekoliko godina postao pravi turistički grad te smo razmišljali što bismo mogli ponuditi a da bude spoj zanimljivog, kreativnog i edukativnog. Jako nam se svidjela emisija Brain Games na National Geographicu, koja je testirala te pokazivala sve sposobnosti i mogućnosti mozga. Dio ideje potječe od toga. Pritom, mnogo smo putovali, skupljali ideje s različitih meridijana svijeta i na kraju došli na ideju o muzeju iluzija – objašnjava Roko Živković. To što je godinama radio u marketinškim agencijama, danas mu pomaže u poslu. Na ovom projektu, kako kaže, on je zadužen za marketing, web dizajn, promidžbu.

Njegov poslovni partner Tomislav Pamuković također se kretao u sličnim vodama, ali se više bavio tiskom, eventima i marketinškim kampanjama. Danas, zadužen je za tehnički dio poslovanja, brine se za izradu, nabavu eksponata i njihovo održavanje. – Uspjeli smo u ovaj projekt utkati ono što inače volimo raditi – kaže Roko Živković za Franchising portale.

Nakon dobrih rezultata u Zagrebu, muzej je otvoren i u Zadru, a uspjesi koji su postigli u ovim gradovima ubrzo su postali – planetarni. U samo tri godine, Muzej iluzija otvoren je u 14 gradova (12 država) putem franšiznog modela suradnje. Prvi franšizni muzej otvoren je u Ljubljani, a danas se mogu naći i u Beču, Berlinu, Omanu, Beogradu, Kuala Lumpuru, Dubaiju, New Yorku, Torontu, Hamburgu, Ateni.

Iako ova poduzetnička priča izgleda poput bajke, nije bilo sve tako jednostavno. Prema Živkoviću, u Hrvatskoj zakon uopće ne poznaje kategoriju privatnih muzeja, niti se oni tretiraju kao kulturna institucija. I dok se u državnim muzejima za ulaznice ne obračunava porez na dodanu vrijednost, na svaku ulaznicu Muzeja iluzija plaća se PDV od 25%. Uz ostale troškove, potreban je izniman napor i stalno održavanje broja posjetitelja na visokoj razini kako bi "priča" bila profitabilna, a jeste, tvrdi Roko Živković.

– Da nemamo financijske rezultate, ne bismo ni mogli u ovoj mjeri proširiti poslovanje. Ipak, nije lako. U Europi, postojanje privatnih muzeja nije strano, postoji jasna regulativa i uvjeti su daleko bolji, jer država ne opterećuje toliko ovaj biznis. A svako rasterećenje biznisa omogućuje razvoj, zapošljavanje većeg broja ljudi  – kaže on i dodaje:  – Velika je razlika između državnih i privatnih muzeja. Osim spomenutog oporezivanja ulaznica, postoje i drugi poticaji koje državni muzeji dobivaju. Mi se financiramo vlastitim sredstvima, a svake se godine prijavljujemo na redovita natjecanja Turističke zajednice Grada Zagreba, od koje smo dobijali određena sredstva u manjem iznosu. Kako bismo bili profitabilni, organiziramo i rođendane, razne druge događaje, team buildinge – kaže on.

Osim toga što je upotpunio turističku ponudu Zagreba, a zatim i Zadra, što jeste ključ za duže zadržavanje turista na jednoj destinaciji, Muzej iluzija potaknuo je i domaće gospodarstvo, budući da se 90% eksponata proizvodi u Hrvatskoj. U početku su ih uvozili iz raznih zemalja, SAD-a, Rusije, Kine.

Svaki muzej ima oko 70, a izrada eksponata je, zapravo, neprekidan proces, jer je ideja da se oni, ili barem dio njih, mijenja svake dvije godine, tako da i oni posjetitelji koji su jednom bili u muzeju požele ponovno doći. Praktički, svakog mjeseca, osmisle jedan ili dva nova eksponata.

Dio prihoda Muzeja iluzija ostvari i prodajom didaktičkih igračaka (oko 250 različitih igračaka), koje se uvoze sa Tajlanda, a standardni su dio ponude svakog muzeja.

Kada je riječ o daljnjem širenju, već se znaju nove destinacije. Trenutačno se gradi muzej u Tbilisiju u Gruziji, a planirano je otvorenje u Dallasu, Parizu, Amsterdamu, Bruxellesu, Saudijskoj Arabiji. Širenje se, međutim, nastavlja prvenstveno s postojećim partnerima. – Primatelji naše franšize uglavnom su bili naši posjetitelji kojima se svidio koncept te koji su poželjeli ovakav muzej otvoriti u svojim gradovima. Svakodnevno nam stižu upiti. Mi, međutim, trenutačno imamo dovoljan broj partnera koji su zainteresirani otvoriti muzeje na novim lokacijama. Primjećujemo, zapravo, da je mnogo lakše poslovati s partnerima s kojima već imate dobru suradnju. Primjerice, mi imamo primatelja master franšize za Bliski istok i on je taj koji otvara muzeje u tom području, što bi nama bilo neusporedivo teže. Slično će biti i na ostalim tržištima – jedan će partner pokriti više lokacija, što nama olakšava organizaciju poslovanja i kontrolu franšizne mreže – objašnjava Živković.