Od dobre ideje nisu bježali

Renata i Goran Matošina (u sredini) otvorili su krajem rujna 2014. franšizu Roomescape centra u Zagrebu.
Na slici: tijekom igre u Roomescape centru u Novom Sadu
Utorak
03.03.2015
Renata i Goran Matošina prvi su put iskusili igru "bijega iz sobe" na jednom od svojih putovanja. Ubrzo nakon toga odlučili su uzeti Roomescape franšizu i otvoriti centar u Zagrebu.
 

Centar igara Roomescape otvoren je krajem rujna 2014. i u Zagrebu i to je jedna od prvih franšiza ovog koncepta u inozemstvu. Naime, mladi bračni par Matošina iz Zagreba dugo je želio posjetiti Vojvodinu. Tragajući za preporukama što obići, od svoje prijateljice Vojvođanke koja je studirala u Zagrebu, saznali su da u Novom Sadu postoji nova zanimljiva igra – Roomescape. – Istina, nije nam znala najbolje objasniti što točno podrazumijeva ta igra. Suprug je mislio da je riječ o kafiću u koji pobjegneš od svih problema, drugarica je mislila da je u pitanju nekakav labirint, dok ja nisam imala nikakvu ideju. Kada su počeli da nas uvode u igru, samo smo se nasmijali zbog svojih pogrešnih pretpostavki – započinje priču Renata Matošina, mlada poduzetnica iz Zagreba.

Igre koje se temelje na "bijegu iz sobe" – escape the room – sve su popularnije u svijetu. Mali timovi postaju "pljačkaši banke", "spasitelji svijeta od nuklearne katastrofe", "tajni agenti" i pokušavaju riješiti zagonetke na temelju šifara koje dobivaju. – U centru u Novom Sadu borili smo se kao tim od četvero ljudi – naša kuma, jedan prijatelj, suprug i ja. Zaista smo se uživjeli u igru. Trebalo je spasiti svijet od nuklearne katastrofe, nosili smo šljemove, gas-maske – govori s ushićenjem Renata o svom prvom susretu s igrom "escape the room".

Već na putu za Hrvatsku Renata je postavila više retoričko pitanje – Zašto netko ne otvori Roomescape u Zagrebu? Suprug ju je na to pitao, ne retorički: – Zašto TI ne otvoriš Roomescape? Moglo bi se reći da joj je "bacio udicu". Po povratku u Zagreb, neprestano je, kako sama kaže, razmišljala o igri i "žalila" što nisu imali vremena "odigrati" i drugu sobu – bijeg iz zatvora.

Međutim, prvi slobodni dan, budući da je u to vrijeme imala redovan posao, iskoristila je pretražujući internet kako bi se informirala o konceptu. Supruga, koji je bio na poslu, dočekala je kod kuće – u pidžami. Kad ju je upitao zašto je u kasno poslijepodne još uvijek u pidžami, samo mu je rekla: – Da, ja moram otvoriti Roomescape u Zagrebu.

Prvi korak bio je pozvati Bobana Melkusa, vlasnika i tvorca koncepta koji vodi centar u Novom Sadu te koji je zadužen za razvoj franšize. – Moram priznati da me je strast s kojom je Boban pričao o Roomescapu još više privukla uzeti franšizu. S druge strane, budući da sam diplomirala geografiju na Prirodno-matematičkom fakultetu, nisam naročito bila sklona poduzetništvu. Zato je franšiza bila idealno rješenje. Dobila sam dosta jako dobrih savjeta oko samog pokretanja tvrtke, a podrška je još neophodnija kada se postavlja čitav koncept. Ukoliko postoji dobro izgrađen koncept, kao što Roomescape definitivno ima, onda je besmisleno da sami kreirate sobe i igru. Postoji mnogo ovakvih centara, ali vlasnici nekada u želji da što brže ostvare profit, naprave loš proizvod – objašnjava Renata Matošina zašto se nije dvoumila oko uzimanja Roomescape franšize.

„Pljačkaši banke“ u akciji, Roomescape Zagreb

Ona i suprug uzeli su mali kredit kako bi pokrenuli posao, kupili franšizu za dvije sobe – bunker (spašavanje od nuklearne katastrofe) i banku (pljačka banke). Računica je pokazivala da je bilo potrebno oko 40 igara (timova) mjesečno da bi poslovali "na nuli". Prvi mjesec imali su 27 igara, a naredni su već prešli 40. Iz mjeseca u mjesec bilježe rast. – Istina je da su kod nas ljudi puni predsrasuda. Boban Melkus, koji drži i centar u Stockholmu kaže da je, na primjer, u zapadnim zemljama mentalitet potpuno drukčiji. U Stockholmu su često posjetitelji ljudi stariji od 40 godina koji između ostalog sebi mogu priuštiti takvu zabavu. Kod nas najviše dolaze studenti i mladi zaposlenici tridesetih godina. S druge strane, imali smo slučaj da je gospođa zakazala termin svom suprugu starijem od 40 godina bez njegovog znanja. Kada je došao, nije bio osobito sretan što ga je poslala, no, odigrao je igru. Nakon toga smo od njegove supruge dobili e-mail zahvalnosti, a ona nam je rekla da joj je suprug, kada se vratio kući, bio "sretan kao malo dijete" – priča Renata.

Za sada su najčešći posjetitelji Zagrepčani, ali nije rijetkost da dođu i turisti, s tim što oni još uvijek nisu dovoljno informirani o postojanju ove atrakcije u glavnom gradu Hrvatske.

Renata i Goran bi uskoro trebali započeti pregovore i o kupnji franšize za treću sobu. Zadovoljni su podrškom koju su dobivali od davatelja franšize, ali napominju da je zbog velike ekspanzije Roomescape-a, nekada nemoguće dobiti odgovor brzo, te da već više tjedana čekaju na postavljanje internetske stranice. Vjeruju, međutim, da će i njihov zahtjev uskoro doći na red.

U ovom trenutku, s poslom koji se dobro razvija i brojem ljudi koji s puno elana i nezaboravnih utisaka svakog mjeseca prođu kroz centar, nije čudo što Renata Matošina može samo kazati: – Jako volim ovaj posao i uživam u njemu.