Obiteljski posao - dvije franšize

Novosađanin Siniša Ibrahimpašić od svoje dvadesete godine vodi vlastite poslove, zapravo, kako sam voli reći - oduvijek je u poduzetništvu. Prvo je sa suprugom Draganom imao butike, a onda su sasvim slučajno ušli u svijet franšizinga. Prijatelj iz Subotice je uzeo franšizu škole engleskog jezika Helen Doron i preporučio isti posao i obitelji Ibrahimpašić. - Mi smo ih, jednostavno rečeno, "prekopirali" - kaže šaljivo Siniša Ibrahimpašić.

O franšizingu nije znao mnogo, tek nešto osnovno, dok se detaljnije počeo raspitivati ​​po pristupanju sustavu Helen Doron. - Tada sam počeo intenzivno pratiti web stranice posvećene upravo tom modelu poslovanja. Naročito su me zanimali statistički podaci. Kada sam vidio da brojke pokazuju da industrija hrane za kućne ljubimce raste, došao sam i do švedske tvrtke Husse. Poslao sam upit u centralu, no, bez znanja da primatelj master franšize za Srbiju već postoji. Nakon toga sam se sa Sašom Milutinovićem, vlasnikom tvrtke koja je nositelj master franšize, dogovorio da uzmem franšizu za teritorij Novog Sada i okolinu i radim već oko godinu dana - kaže Ibrahimpašić.

Školu jezika Helen Doron u potpunosti vodi njegova supruga, dok on pomaže oko financijskih izvještaja i izvještavanja davatelja franšize. Glavna preokupacija mu je, ipak, Husse. Budući da se hrana za pse ovog brenda ne prodaje u trgovinama hrane, Ibrahimpašić svoje klijente pokušava naći na izložbama pasa i mjestima gdje ljudi izvode svoje kućne ljubimce u šetnju. - Ovim poslom se bavim i vikendom jer je jedna od najvažnijih stvari kod ove franšize - kućna dostava. Naime, ja imam brendirano vozilo, moram nositi crvenu majicu s natpisom Husse i svaku narudžbu dostaviti na kućnu adresu. Kod nas ljudi ne planiraju, pa često kupuju hranu u posljednjem trenutku i isporuka im je potrebna "za jučer" - šaljivo kaže Ibrahimpašić.

Mada voli što mu je, na neki način, radno vrijeme fleksibilno, nije u potpunosti zadovoljan onim što je postigao za godinu dna. - Počeo sam tijekom krize i ljudi štede na svemu, pa i na hrani za pse. Istina je da se na psu odmah vidi kada jede kvalitetnu hranu kakva je Husse, ali pojedini klijenti su mi otvoreno rekli da moraju prijeći na jeftiniji hranu. Istina je, zapravo, da je slična situacija u većini poslova, te samo dijelim sudbinu drugih poduzetnika - kaže Ibrahimpašić.

Postoje i oni vlasnici kućnih ljubimaca koji nemaju visoka primanja, ali ipak za svog ljubimca biraju samo najbolje. - I dok primjećujemo, recimo, da su polaznici škole Helen Doron djeca imućnijih ljudi, kod kupaca hrane za pse to nije pravilo. Neko je spreman za kućnog ljubimca izdvojiti nešto više za kvalitetnu hranu iako raspolaže skromnim kućnim budžetom - kaže Ibrahimpašić.

Bez obzira na teškoće ne odustaje, i kako sam kaže, još uvijek razrađuje posao, proširuje bazu klijenata i pokušava što više ljudi upoznati sa markom Husse. - Tek u posljednje vrijeme ljudi su počeli prepoznavati ovaj brend. Mislim da je ovo dobar posao jer svi podaci pokazuju da broj kućnih ljubimaca raste - kaže on. 

Kada usporedi franšizni sustav Helen Doron i Husse, kaže da se u vođenju škole jezika mnogo više vremena mora potrošiti na papirologiju. - Helen Doron vrlo često provodi obuke, što je i razumljivo, jer se mijenjaju metode rada. Odnos između davatelja i primatelja franšize je znatno intenzivniji i pri tom moramo pisati daleko više izvješća. Između ostalog, njima plaćamo franšiznu naknadu kroz postotak od svakog polaznika, dok je kod franšize Husse mjesečna naknada fiksna. Husse ima jednostavna pravila poslovanja, količinu prodane robe prate kroz web program. Prilikom primanja franšize smo imali obuku koju je održao čovjek iz centrale, dobio sam dosta upustava i skripti koje mi trebaju pomoći u poslu, ali ovdje je riječ o izravnoj prodaji. Zapravo, ove branše su potpuno drukčije i teško ih je usporediti - kod Helen Doron prodajemo uslugu, a kod Husse-a robu - objašnjava Ibrahimpašić.

Mada se i dalje intenzivno informira o svim aktualnostima koje se tiču franšiza i smatra da je lakše poslovati kroz franšizing, trenutno nema mogućnosti ući u još neki sustav. 

- Živio sam nekoliko godina u Mađarskoj i tamo ima mnogo više franšiza na tržištu, posebno su prisutni sustavi iz drugih zemalja. U Srbiji je drukčije. Ovdje je ljudima neshvatljivo da treba platiti brend, metodologiju rada i to što je netko već prije njih načinio sve pogreške kroz koje oni neće morati prolaziti - zaključuje na kraju.