Obiteljski biznis treba podržati

Ako je suditi prema priči Slobodana Boćanina, srbijanskog poduzetnika iz Kraljeva, u životu se kockice ponekad sretno sklope. Baš kada je, odlukom novih vlasnika banke u kojoj je radio 25 godina, postao tehnološki višak, Boćanin je upoznao vlasnike ćevabdžinice Pink Panter. Kada je dobio skromnu otpremninu od oko 4.000 eura, nije, kao mnogi drugi, obnovio bijelu tehniku, kupio namještaj ili automobil, već je odlučio pokrenuti vlastiti posao.

Boćaninu to nije bio prvi put da ulazi u poduzetničke vode, niti da postaje primatelj franšize. Tijekom bankarske karijere imao je i svoj butik, a kasnije je bio primatelj franšize Fornetti. Na taj način je, kako kaže, dopunjavao kućni budžet. Iako je u novi posao ušao u jeku krize, u trenutku kada je kupovna moć građana i dalje padala, on nije mnogo razmišljao da li treba pokušati ili ne. - Nisam imao izbora. Imam troje djece koje treba školovati - kaže on.

Na pitanje da li je ćevabdžinica, zapravo, obiteljski biznis, odgovara da "obiteljskog biznisa nema u Srbiji". - Kada sam mlađeg sina htio ove godine uposliti u ćevabdžinici tijekom raspusta i pauze na fakultetu, rekli su mi da to mogu učiniti samo preko Omladinske zadruge kojoj bih morao uplatim 20 posto od zarade. Inače, kazna bi bila od 7.000 do 9.000 eura. Tada bismo jedino mogli staviti "ključ u bravu". Eto, tako država stimulira obiteljski biznis u Srbiji - negoduje on.

Drugi sin je uredno prijavljen u ćevabdžinici, ali kako kaže, ne zbog države, već zbog sebe samog. Boćanin kaže da male poduzetnike najviše opterećuju doprinosi na plaće. - Plate nisu problem jer ljudi to zarade, ali doprinosi državi su previsoki. Pri tom, nelojalna konkurencija je prevelika. Privatnike koji su "prijavljeni", odnosno, posluju regularno kao mi, država redovito kontrolira, ali zato rad na crno ne podliježe nikakvoj kontroli - priča Boćanin o svim teškoćama s kojima se suočava.

Iako razmišlja proširiti posao u budućnosti, Boćanin kaže da je tako nešto teško postići u Kraljevu. - Ne znam koliko poznajete ovu regiju, ali Kraljevo je u središtu Srbije, a do njega se teško dolazi. Nema puteva, nije adekvatno povezan s ostatkom zemlje. Stranih investicija ima jako malo, zapravo, kad bolje razmislim, investitori ovdje ni ne dolaze. Od 18.000 zaposlenih ljudi, 12.000 ih je na teretu budžeta, pošto rade u državnoj administraciji, zdravstvu, školstvu, policiji. To, praktično, znači da 6.000 ljudi koji rade u privatnom sektoru izdržava grad od 120.000 ljudi. Na primjer, u Čačku, koji je na 30 kilometara od Kraljeva, radi više od 300 pečenjara i sve dobro posluju. U Kraljevu postoje tri-četiri i jedva opstaju. To je slika Kraljeva, i što onda može očekivati? - kaže Boćanin.

Međutim, ono što Pink Panteru jamči dobru prođu u Kraljevu su specijaliteti od mljevena mesa - ćevap i pljeskavica. - U Kraljevu živi dosta ljudi iz Sjenice, sa Golije i Kosova koji su cijeloga života jeli ovu vrstu hrane i ne žele mijenjati svoje navike. Zbog toga su spomenuti proizvodi najprodavaniji - objašnjava Boćanin.

Za davatelje franšize ima samo riječi hvale i kaže da su im maksimalno izišli u susret. Na početku poslovanja su dobili svu potrebnu opremu - hladnjak, roštilj, peć i sve drugo što je bilo potrebno za pokretanje posla. - Zaista smo imali korektnu suradnju sve ovo vrijeme - kaže Boćanin.