„Slatko brdo“

Marko Mišić kaže da ima osjećaj kao da radi cijeli život. Još tijekom studija, Markova starija sestra Ana je došla na ideju da otvore palačinkarnicu. Shvatili su da na Banovom brdu, u dijelu Beograda gdje su odrasli, nije postojao nijedan lokal te vrste. Iako je te 2002. sestra imala 23 godine, a on svega 20, roditelji su podržali njihovu namjeru - ideja je bila dobra i lako je mogla prerasti u ozbiljan posao. Lokalpatriotizam je bio presudan i prilikom smišljanja imena za lokal - Collina, naime, na talijanskom znači "brdo". - Pošli smo od vizije da treba ponuditi maksimalnu kvalitetu proizvoda za što manje novca i zadovoljiti potrebe svakog gosta - kaže Mišić.

Prve mušterije su im bili đaci iz XIII beogradske gimnazije, generacija 1986/1987. Školarci su vrlo brzo postali "vjerni posjetitelji", a glas o jedinstvenoj pohanoj "slanoj collini" polako je privukao i starije mušterije. Generacije su se smjenjivale i danas već uslužuju generaciju 1997/1998.

Pored palačinkarnice, Mišići su se istodobno bavili i proizvodnjom rezanaca i kora za pitu i gibanicu koje su distribuirali kroz C markete. Kada je 2005. taj trgovački lanac privatiziran, ponuđeni su im uvjeti suradnje koje nisu mogli prihvatiti. Zatvorili su poglavlje s proizvodnjom i započeli novo - otvorili su još jedan mali kiosk na Banovom brdu, koji je u početku nudio svega nekoliko proizvoda: mini princes-krafne, mini "američke" krofnice, slane i slatke kiflice. Zbog pretežno slatkih okusa taj lokal je postao - Sweet Collina. Mišić napominje da je to još jedan od prekretničkih trenutaka u poslovanju. Koncept mini pekare koji su počeli razvijati kao Sweet Collina zahtijevao je i širi asortiman proizvoda. Ubrzo su počeli nuditi i domaće kiflice, slane i slatke pite, mekike i proju. Međutim, željeli su još više.

Tada su počeli razmišljati o franšizi tvrtke Fornetti. - Ponovno smo se vodili idejom da kupcima trebamo ponuditi "nešto što ne postoji na tržištu". Odlučili smo kontaktirati predstavnike tvrtke Fornetti. Vrlo brzo su nas posjetili, procijenili da je lokacija atraktivna i objasnili nam uvjete suradnje. Iskreno, u to vrijeme nismo ni znali što je to franšiza. Međutim, sve upute koje su nam dali mi smo primijenili, što se vrlo brzo odrazilo na dohodak i sam profit. Tada smo počeli tražiti nove lokacije i razvijati mrežu pekara Sweet Collina. Do sada smo otvorili pet objekata, u različitim dijelovima Beograda - objašnjava Mišić.

Nakon što se prošle godine iz Fornetti sustava izdvojila tvrtka Mini Pani koja je počela razvijati vlastitu franšiznu mrežu pod novim brandom, Mišić je nastavio poslovati kao franšizoprimac tvrtke Mini Pani. U okviru svojih pekara je, praktično, razvio model franšiznih kornera. U ponudi svih objekata se mogu naći i peciva iz Mini Pani i Sweet Collina asortimana. Tako su i brandirana. Spomenute promjene koje su pratile izlazak Mini Panija iz Fornetti sustava (o čemu smo u nekoliko navrata i pisali), nisu imale nikakav negativan utjecaj na posao ovog primatelja. - Naši kupci nisu negativno reagirali na promjenu branda Fornetti u Mini Pani, jer je kvaliteta proizvoda ostala ista - kaže on.

Kad poslujete u velikom franšiznom lancu, iza vas stoji cijeli tim dobro organiziranih ljudi koji upravljaju mrežom i koji vam neprestano daju nove proizvode, savjete, imaju razvijen sustav prodaje, proizvodnje i marketinga. To je ogromna prednost. Marko Mišić. (Na slici: mini pekara Sweet Collina)

Obiteljski poduzetnički duh podržala je i Mišićeva supruga, koja se također uključila u posao. Pošto je andragog po struci, postala je "idealan kandidat" za upravljanje ljudskim resursima i sektorom organizacije keteringa. Zajedno prate potrebe i "ukuse" svojih mušterija, tako da i nove linije proizvoda mogu prilagoditi potražnji. Recimo, premda mnogi misle da je burek omiljena hrana Beograđana, Mišić kaže da praksa ukazuje na nešto drugo. Mušterije najviše vole kiflice sa sirom iz Sweet Collina asortimana i Mini Pani kiflice sa fetom. - To su Beograđanima najomiljeniji proizvodi, koji se jedu u svako doba dana. Čak je i udio u prodaji ova dva peciva sličan - kaže on.

Prije no što je postao korisnik franšize, Mišić priznaje da nije mnogo znao o kakvom se modelu poslovanja radi. Nije bio svjestan ni prednosti ni nedostataka franšiznog koncepta. Jednostavno, u početku je samo želio obogatiti već postojeću ponudu peciva, a proizvodi koje je nudio franšizodavac su u potpunosti odgovarali tim željama. Međutim, brzo je uvidio sve prednosti i nedostatke poslovanja kroz franšizu. - Kad poslujete u velikom franšiznom lancu, iza vas stoji cijeli tim dobro organiziranih ljudi koji upravljaju mrežom i koji vam neprestano daju nove proizvode, savjete, imaju razvijen sustav prodaje, proizvodnje i marketinga. To je ogromna prednost. Mana je što, ukoliko određeni primatelji ne poštuju pravila koja je propisao davalac, stvaraju lošu sliku o brandu i time, zapravo, ugrožavaju i sve ostale korisnike te franšize - objašnjava on.

Mišića trenutno najviše muči smanjena kupovna moć potrošača, kao i "nezdrava konkurencija" koja još uvijek postoji na tržištu. - Nelojalna konkurencija se ogleda u postojanju sive ekonomije na tržištu. Kada bi postalo obvezno uvođenje HCCP standarda, po kome, između ostalog, posluje i Mini Pani, tržište brze hrane bi se "iskristaliziralo" i doprinijelo njenoj kvaliteti - naglašava Mišić.

Unatoč svim preprekama, Mišić planira ove godine otvoriti dva do tri maloprodajna Sweet Collina objekta sa franšiznim Mini Pani kornerima. - Također, radit ćemo na usavršavanju kvalitete proizvoda, kao i na povećanju prihoda u odnosu na prošlu godinu. Upravo zbog pada kupovne moći većine kupaca, primorani smo otvarati nove pekare, kako bismo ostvarili očekivano povećanje prihoda - zaključuje on.

Svim primateljima Mini Pani franšize Mišić savjetuje da poštuju sva propisana pravila. - Kao što sam već naglasio, poštivanje pravila je u interesu svih nas. Svako pravilo je napisano tako da ide nama u korist, a ne protiv nas. Treba li naglasiti koliko je važno da primatelj uvijek prodaje svježe pecivo! Zadovoljan kupac je, na koncu, najbitnija karika franšiznog sustava - ističe on.

Davatelju franšize Mišić pak sugerira da nastavi raditi na edukaciji budućih korisnika, posebno o tome koliko poslovanje u franšiznom sustavu ima prednosti u odnosu na samostalan razvoj posla. Također, smatra i da je dobra strategija to što Mini Pani često uvodi nove proizvode - na određeno vrijeme. - Primjerice, sezonsko uvođenje peciva s okusom aronije možda bi moglo biti vrlo zanimljivo kupcima, ne samo zbog novog okusa, već i zbog toga što aronija asocira na nešto zdravo - preporuča Mišić.