Desetljeće u franšizi

1/1

Suzana Daković, inače rođena Sarajlijka, danas nastanjena u Banjaluci, za nakit "Dvije šmizle" znala je mnogo prije no što je postala primatelj njihove franšize.
– "Dvije šmizle" su se dosta reklamirale u televizijskim emisijama, bile su sponzori raznih serijala. Susretala sam se s njihovim reklamama u časopisima, a i mnogi su kupovali njihov nakit u Beogradu, te je brand bio prilično poznat u Banjaluci. Počela sam razmišljati kako bi bilo lijepo započeti svoj posao i imati dućan s njihovim nakitom – priča Daković.

Nije niti pomišljala sama se upustiti u privatni posao, ne zato što su joj poduzetničke vode bile nepoznate, već zato što se ljudi, kako kaže, lakše opredjeljuju za poznate brandove. – Sjećam se da sam na prvom sastanku s Milicom Gavrilović, vlasnicom koncepta, rekla da bih, u teoriji, mogla nabaviti neki nakit iz inozemstva te ga prodavati pod imenom koje bih sama osmislila, no, to sigurno ne bi postiglo isti uspjeh. Pored toga što je zaista riječ o posebnom, unikatnom, ručno rađenom i kvalitetnom nakitu, za "Dvije šmizle" opredijelio me je upravo prepoznatljiv brand. Nije isto kada, primjerice, na trgovini obuće ugledate Paciotti i ime koje nitko nije čuo – objašnjava Suzana.

Vitrine i ostalu opremu za dućan od oko 16 m2, Suzana Daković je, po uputama i crtežima "Dvije šmizle", nabavila na lokalnom tržištu. Nakon završene obuke, poslovanje je te 2007. godine, kada je dućan otvoren u strogom centru Banjaluke, krenulo odlično. Zanimljivo je da je to bila ujedno i prva franšiza branda "Dvije šmizle".

Mušterije su najčešće žene između 30 i 55 godina, a najviše se prodaje tzv. "dnevni nakit" koji se može nositi i u nekim drugim, specijalnim prilikama.

Jedan od razloga duge suradnje sa "Dvije šmizle" jest i, kako kaže Suzana Daković, odlična komunikacija s davateljem franšize, posebno s vlasnicom Milicom Gavrilović. – Ona mi je mnogo pomogla na samom početku poslovanja i inače je osoba koja izlazi u susret, ima razumijevanja i kad ide dobro i kad ide nešto lošije. Čak i kada imam posebne zahtjeve mušterija, poput boje nakita ili oblika, oni mi izlaze u susret i naprave mi takav komad. Tu dolazi do izražaja prednost toga što "Dvije šmizle" imaju svoju proizvodnju, te mogu u određenoj mjeri odgovoriti zahtjevima potrošača. Da iskustvo nije tako dobro, sigurno ne bih ovoliko dugo radila – ističe Suzana Daković.

Naredne će godine proslaviti deset godina poslovanja, no posljednje su tri godine, prema njenom svjedočenju, zbog sveukupne situacije, bile i najteže.
– Vremena nisu najsretnija, besparica je velika i svi se poduzetnici bore. Nameti su iznimno visoki, a nema baš nekih poticaja za poduzetnike. Doduše, nikada od države paricu nisam dobila niti tražila. U takvim okolnostima mnogi su počeli i sami praviti nakit – naravno, kvaliteta nije ista, ali je ponuda definitivno veća. Danas ništa nije kao te 2007. i posljednje se tri godine sve teže posluje, ne samo u ovom poslu, nego u bilo kojoj branši. Moj dućan, međutim, i dalje radi pozitivno i pored toga što sam u zakupu i imam dvije radnice – kaže Suzana Daković.