Kako napraviti kvalitetan ugovor o franšizingu?
Ugovor o franšizingu jedan je od neimenovanih ugovora, odnosno, spada u one čija sadržina i forma nije posebno regulirana građanskim pravom. Ugovorne strane relativno slobodno mogu oblikovati njegov sadržaj. Međutim, to ne znači da imaju i potpunu slobodu u formuliranju njegovih odredbi.
Sukladno domaćem pravu, načelo slobode ugovaranja stranama u pravnom odnosu daje mogućnost zaključiti ugovor po vlastitom nahođenju, ukoliko sadržaj ili svrha ugovora nisu u suprotnosti s prisilnim propisima, javnim poretkom ili dobrim običajima. Na ovaj način, opisano načelo slobode ugovaranja postavlja ograničenja u oblikovanju sadržaja ugovora o franišizingu, što zaista ne predstavlja značajna ograničenja.
Zbog sve većeg broja kompanija iz različitih sektora koje ulaze u sustav franšizinga i specifičnih aktivnosti svakog davatelja franšize, nije moguće sastaviti jedinstveni ugovor o franšizingu koji bi bio primjenjiv na sve situacije u praksi. Međutim, može se uočiti da postoje određene specifične odredbe koje u svakom slučaju čine sastavni dio ugovora ove vrste. Oni su okosnica oko koje se u pravilu gradi daljnji sadržaj ugovora o franšizingu.
Ugovor o franšizingu najčešće počinje preambulom, koja navodi nazive strana, njihove namjere, ideje i vrijednosti na kojima će se provoditi suradnja između ugovornih strana. Zatim, radi kvalitetne sistematizacije i boljeg razumijevanja sadržaja ugovora, po pravilu se definiraju osnovni pojmovi koji će se koristiti u ugovoru.
Daljnje odredbe opisuju različita poglavlja u ugovoru. Možete ih podijeliti u tri skupine: (1) odredbe koje se odnose na sklapanje ugovora (2) odredbe koje opisuju prava i obveze stranaka tijekom trajanja pravnog odnosa i (3) odredbe koje predviđaju uvjete i način raskida ugovora. Da bi se ugovor o franšizingu kvalitetno napravio, unaprijed bi trebali biti predviđeni svi koraci koje je potrebno poduzeti, a zatim provesti i okončati suradnju. Iznimno je važno da se autor ugovora o franšizingu drži odgovarajućeg reda u pisanju odredbi, tako da one čine logičku cjelinu koja čitatelju omogućuje bolje i lakše razumijeti sam ugovor.
Ovo su pitanja koja bi obvezno trebala stajati u nacrtu ugovora:
- Pravila pristupanja u sustav franšizinga
- Trajanje ugovora
- Područje rada (djelatnost) primatelja franišizinga
- Prava i obveze stranaka
- Zaštita robnih marki i oznaka
- Zaštita poslovnih tajni
- Klauzula konkurencije
- Obuka
- Cijena licence i naknada za marketing
- Promocija i marketing
- Upravljačka prava davatelja franšizinga
- Raskid ugovora
Ova pitanja definirana su i Etičkim kodeksom Europske franšizne federacije.
Pored toga, ugovor o franšizingu može sadržavati i dodatne odredbe koje se, primjerice, odnose na ugovorne kazne za nepoštivanje ugovora, potvrdu sigurnosti franšize ili definiranje obveza ugovornih stranaka nakon suradnje.
U posljednjem poglavlju obično se navode odredbe važećeg zakona o ovoj materiji koje nisu obuhvaćene ugovorom, kao i moguće forme promjene ugovora.
Milan Marinković, pravni konzultant i suradnik PROFIT system.
Ovaj članak ne predstavlja pravno mišljenje ili pravni savjet. Za sve dodatne informacije ili savjete, obratite se PROFIT franchise services ili gospodinu Marinkoviću na mmarinkovic@franchising.hr
pročitajte članke

u pripremi
Najčitanije

„Sve što smo do sada postigle je rezultat ogromne ljubavi, energije, želje i upornosti“, kažu Maja i Arnela, dvije mame i prijateljice koje stoje iza brenda Pepetuška, pod kojim se od 2016. prave i prodaju posve jedinstvene, personalizirane lutke.
Franšizni koncept Edukido proširio je mrežu u Hrvatskoj. Novi edukativni centri bit će otvoreni u Zadru i Rijeci.
Šta je potrebno i ko može postati primalac franšize centra za neurometrijsko testiranje Verbatoria, otkriva Kenan Begić, suvlasnik kompanije Solution Lab.
Proces traženja (regrutiranja) primatelja franšize nije nimalo lak. Kako bi se tvrtke trebale pripremiti za ovaj proces i što je potrebno za dobru promociju franšiznog koncepta?
Franšizni sustavi mogu se klasificirati na različite načine i po različitim kriterijima, ali se suštinski razlikuju prema vrsti znanja koja se prenose primateljima franšize (know-how), vrsti djelatnosti ili načinu organizacije sustava.