Šansa u čudesnom svijetu muzeja

U potrazi za franšiznim partnerima / U ovom trenutku, „Muzej osjetila“ (Museum of Senses) postoji u Pragu i Bukureštu. U narednim godinama, broj gradova i Muzeja će se svakako povećati, a nove će jedinice biti otvorene kroz franšizni model poslovanja
Četvrtak
29.04.2021
Željeli su ponuditi jedinstveno posjetiteljsko iskustvo koje će spojiti zabavu i edukaciju i privući posjetitelje svih uzrasta. „Muzej osjetila“ je za kratko vrijeme postao nezaobilazna atrakcija, i naveo osnivače da sada ponude i – franšizu.
 

Kaže se da su putovanja jedini trošak od kojeg čovjek postaje bogatiji. Neki nas dojmovi s putovanja promijene, neka iskustva oplemene i prošire vidike, a neka potaknu kreativnost i pokrenu na akciju. Upravo to potvrđuju i trojica osnivača Muzeja osjetila – Museum of Senses. Kada su prije nekoliko godina počeli razmišljati o pokretanju inovativnog i modernog koncepta iz područja zabave, nisu morali ići dalje od osobnog iskustva. – Kao roditelji male djece, na putovanjima smo uvijek tražili i sadržaje u kojima može sudjelovati cijela obitelj – započinje priču Dejan Grbić, vlasnik i jedan od osnivača Muzeja osjetila. – Izbor se uvijek svodio na, s jedne strane, velike, isključivo zabavne komplekse, poput tematskih parkova, trampolin parkova, vodenih parkova, a s druge, na klasičnu muzejsku ponudu, koja je i dalje prvenstveno edukativna. Između ta dva pola je – velika praznina, ali i šansa za otvaranje zabavno-edukativnog koncepta – prenosi svoja zapažanja Grbić.

Primijetili su, međutim, da čak i u najrazvijenijim svjetskim metropolama postoji tek nekoliko mjesta na kojima može uživati cijela obitelj. Uvijek je vjerojatnije, kaže Grbić, da će pri odabiru zabave „jedna strana“ ostati nezadovoljna. – Tako smo i došli do osnovnih kriterija za budući Muzeja osjetila. Znali smo da to treba biti mjesto koje će se svidjeti širokoj i raznolikoj publici svih uzrasta. Znali smo da koncept treba biti univerzalan, kako bi ga ljudi iz cijelog svijeta mogli razumjeti. A pošto se radi o konceptu za sve generacije, trebao bi biti prilično jednostavan i u najvećoj mjeri razumljiv i maloj djeci. Uz sve to, da bude zabavan, ali s izraženom edukativnom komponentom. Nismo željeli da ovo posjetiteljima bude samo još jedna prilika za slikanje i postavljanje fantastičnih fotografija na društvenim mrežama, već smo htjeli i da nešto nauče, prodru u čuda ljudske percepcije i ponesu sa sobom nezaboravno iskustvo – objašnjava Grbić .

S idejom o muzeja osjetila, koji je po mnogo čemu mijenjao ustaljeno poimanje muzejskog iskustva, iskristaliziralo se i nekoliko logističkih zahtjeva. – Naravno, muzej bi se trebao nalaziti u prometnoj gradskoj zoni, biti pristupačan, cijena ulaznice ne bi trebala biti previsoka, a posjetitelji se ne bi zadržavali više od sat vremena – što je posebno važno ako ste na kratkom odmoru ili city break putovanju – dodaje Grbić.

U projekat su ušli s ogromnim entuzijazmom, toliko da su u isto vrijeme radili na razvoju dva muzeja, koja su i otvorena u vrlo kratkom roku. Prvi, krajem septembra 2017. u Pragu, a drugi, početkom decembra u Bukureštu. Oba su muzeja odmah postala nezaobilazne turističke atrakcije, rezultati su bili sjajni, a više od 150.000 posjetitelja godišnje posjetilo je jednu od lokacija. – Kontinuirani rast broja posjetilaca bilježili smo prije pandemije svake godine – napominje Grbić.  

Što sve „skriva“ Muzej osjetila?

Muzej osjetila konstruisan je kao labirint koji nas provodi kroz šest različitih zona – a svaka je posvećena jednom osjetilu (vid, sluh, ravnoteža, miris, opip, okus). U muzeju se nalazi oko 50 eksponata i instalacija, i dok bi vas u klasičnim muzejima strogo upozorili da ne dirate izložene predmete, u Muzeju osjetila traži se upravo suprotno – interakcija i uporaba eksponata jest suština korisničkog iskustva. Od posjetitelja se, naime, očekuje da budu kreativni, znatiželjni te da kroz zanimljive i nesvakidašnje doživljaje izravno iskuse kako naše tijelo i percepcija reagiraju na različite osjetilne podražaje i iluzije.

Ležanje na fakirskom krevetu s 3.500 čavala, prolazak kroz rotirajući tunel, kao i razne optičke varke koje nam mogu promijeniti osobni opis, pomoći da narastemo 10 cm, poslužimo nečiju „glavu na tanjuru“ ili saznamo što se sve koristi za kreiranje zvuka u animiranim filmovima – samo su neka od intrigantnih iskustava iz Muzeja osjetila.

Najveći dio prostora u ovom Muzeju (60-70%) zauzima dio s eksponatima i instalacijama. Međutim, da bi doživljaj uživanja bio potpun, na izlazu posjetitelje čeka i igraonica s različitim brain teaser-ima, a zatim i shop sa suvenirima, brandiranom robom, raznim zabavnim mozgalicama i osvježenjem (piće i hrana).

Od sada i franšizni razvoj

Iako u početku nisu razmišljali o franšizingu kao modelu za međunarodno širenje, sada su uvjereni da će već tijekom 2022. biti otvoreno više muzeja. – Budući da smo rezultatima na obje lokacije pokazali da smo razvili iznimno uspješan koncept iza kojeg je znanje, praksa i iskustvo, odlučili smo podijeliti znanje kroz rast i osvajanje novih tržišta putem franšiznog poslovanja. Cilj nam je pronaći partnere koji će biti spremni voditi i razvijati Muzej osjetila na lokanom tržištu. Svjesni smo vrijednosti lokalnog znanja, lokalnih veza te da je poslovanje kroz partnerstvo neusporedivo lakše i uspješnije – kaže Grbić.

Otvoreni su za partnere iz svih krajeva svijeta, iako su, u ovom trenutku, prvenstveno fokusirani na razvijene zemlje – prije svega na Europu, ali i na SAD, Kanadu, Australiju, Kinu. – Međutim, ono što smo naučili, čak i na vlastitim greškama, jeste da treba gledati gradove prije nego konkretna tržišta ili zemlje – naglašava Grbić. 

U idealnom slučaju, ciljaju na gradove s više od milijun stanovnika, ali to ne znači da u obzir ne dolaze i gradovi s nešto manjim brojem, s tim što, u tom slučaju, to trebaju biti regionalni ili nacionalni centri koji privlače veliki broj ljudi tijekom cijele godine. – Također, pri odabiru se gleda i postojeća konkurencija, sezonalnost grada, broj turista, udio domaćih i stranih turista, specifikacije i isplativnost nekretnina i, naravno, kupovna moć građana – navodi sve kriterije Grbić.

Dosadašnje iskustvo, pak, pokazuje da Muzej osjetila može odlično poslovati nevezano za lokaciju na kojoj se nalazi. Mnogo je bitnija, kako Grbić ističe – destinacija.
Kao i u prethodnom slučaju, samo treba dobro procijeniti potencijal lokacije – prije svega, koliko joj ljudi gravitira, koliki je udio domaćih i stranih turista, je li u blizini prometnih gradskih zona te može li joj se jednostavno i lako pristupiti – precizira Grbić i dodaje da se muzej može smjestiti u prostor s najmanje 250 kvadrata, a idealno u prostor od 400-500 kvadrata. – Svakako, bolje je ako ima više prostora, jer je onda i doživljaj bolji – kaže on.

Kad razmišlja o profilu „idealnog“ primatelja franšize za Muzej osjetila, Grbić kaže da bi to, u najkraćem, bila ambiciozna, energična i motivirana osoba, koja će pokazati želju za uspjehom. – Koliko god da je važno da partner ima osigurana financijska sredstva za ulaganje, mi, prije svega, želimo vidjeti da je on zainteresiran, posvećen te da mu je, u suštini, do ove priče stalo koliko i nama – dodaje on.

Također, poželjno je da ima izražene vještine komunikacije i prezentacije te da je vješt u radu s ljudima. Energija koju partner donese, smatra Grbić, i njegov pristup poslu bit će, zapravo, najbolja motivacija i za ostale zaposlenike, što se – u krajnjem ishodu – odražava i na zadovoljstvo posjetitelja. – Zato nam je važno da partner i njegov tim pokažu da će biti fokusirani na posjetitelja, da će se istinski potruditi da on na izlasku iz muzeja kaže da je doživio nezaboravno iskustvo. Jer, muzej je, u suštini, mala površina s relativno jednostavnim konceptom i ako osoblje uspije tom iskustvu dati „poseban pečat“, partner će na kraju dana, i u financijskom smislu, vidjeti da jedinstveni doživljaj posjetitelja, jednostavno, čini razliku – naglašava Grbić.

U isto vrijeme, podsjeća on, dojam koji posjetitelj ponese sa sobom utječe na „opću sliku“ i reputaciju muzeja, naročito na imidž koji se formira kroz društvene mreže. – Naši muzeji dobivaju izvrsne ocjene, ali smo posebno ponosni što puno pozitivnih komentara dobivamo upravo na to kako osoblje u muzeju upravlja iskustvom. Stoga – uz dobre komunikacijske vještine, pažljiv odabir zaposlenika i obuku koju ćemo im pružiti, partneri neće morati ulagati astronomske cifre u marketing i prodaju, jer će preporuka biti osnovni i najdjelotvorniji način promocije – objašnjava Grbić.   

Podrška u svakom trenutku

Ono što buduće partnere može posebno privući Muzeju osjetila jeste podrška davatelja franšize, smatra Grbić. Najprije, kad dođe do realizacije, centrala preuzima na sebe kompletno planiranje i izgradnju muzeja, tako da partner, praktički, dobiva gotov projekt, po principu „ključ u ruke“. – Naš kreativni tim definira i kako će prostor izgledati, gdje će koji eksponat biti postavljen, tako da je cijeli proces kreiranja iskustva na nama. Svakako, u ovom procesu može sudjelovati i partner i njegov lokalni tim, jer želimo da svaki muzej dobije i „lokalni pečat“ – kaže Grbić.

Bitno je, dodaje on, da primatelj franšize može računati na iskustvo i podršku u svakom segmentu te uključivanje lokalnih relevantih kompanija, prema potrebi. – Na primjer, građevinske firme, u svrhu troškovne efikasnosti i uz stručni nadzor našeg tima – kaže Grbić.

Davatelj će franšize također biti zadužen i za nabavu eksponata. – Međutim, ako se dio opreme ili rekvizita može nabaviti lokalno, podržati ćemo svaku optimizaciju troškova. U svakom slučaju, u koordinaciji s primateljem, izabrat ćemo najbolje lokalne dobavljače za opremu koja nije specifična i koja bi se mogla kupiti po povoljnijoj cijeni – kaže Grbić.

Dok traju pripreme za otvaranje muzeja, davatelj će franšize na jednoj od svojih lokacija organizirati i obuku za primatelja franšize, odnosno, menadžera muzeja. Planirano je da obuka traje četiri tjedna, ali se, po potrebi, ovo vrijeme može skratiti i produžiti. Grbić napominje da će obuka obuhvaćati sve aspekte poslovanja: kompletan operativni know-how, sve prakse i procedure poslovanja, kao i koordinaciju zaposlenika, marketing, prodaju... – Tijekom ova četiri tjedna paralelno ćemo raditi i na pripremama za otvaranje, jer sve treba teći glatko, a partner spreman za početak rada – kaže naš sugovornik.

Drugi dio obuke, koji će obuhvatiti osoblje zaposleno u muzeju, odvijat će se na lokaciji franšiznog muzeja. Naime, dva tjedna prije otvaranja, jedan od koordinatora iz centrale bit će „na terenu“ i s lokalnim timom proći kroz sve procese, procedure, dokumentaciju... – Kad se muzej otvori i krenu prvi rezultati marketinških i prodajnih kampanja postavljenih prije otvaranja, podrška na lokaciji će trajati dva tjedna, kada očekujemo i najveći broj posjetitelja. Nakon toga će, kao i u svim dobro ustrojenim franšiznim sustavima, primatelj imati sav naš poslovni know-how dokumentiran u vidu Operativnog priručnika. Također, jedna će osoba iz centrale biti isključivo zadužena za podršku, kojoj će se partner moći obratiti za sva pitanja i probleme, u bilo kojem trenutku – objašnjava Grbić.

Ulaganje u čudesni svijet Muzeja osjetila

Otvaranje muzeja je svakako veliki i ambiciozan projekt, iako podrška davatelja franšize u ovom slučaju znatno olakšava pokretanje posla. Kako, pak, uvjeti niti na jednom tržištu nisu isti, tako ni iznosi franšiznih naknada te početne investicije nisu unaprijed strogo definirani, naglašava naš sugovornik. – Sve ovisi o potencijalu tržišta na kojem se muzej otvara. Želimo da naši partneri budu motivirani uložiti u ovaj projekt, jer će na kraju biti jako zadovoljni financijskim rezultatima – kaže Grbić.

Franšizna naknada za ulazak u sustav, stoga, varira od slučaja do slučaja, a ovisi o očekivanim ili procijenjenim troškovima potrebnim za otvaranje muzeja na konkretnoj lokaciji.

Slična je situacija i s ukupnom investicijom potrebnom za pokretanja muzeja. – I ova investicija ovisi o lokaciji i lokalnom tržištu. Troškovi izgradnje, opremanje i postavljanje eskponata svugdje su više-manje slični, ali kad god uključite i neku dodatnu uslugu s lokalnog tržišta, troškovi se mijenjaju. Procjenjujemo da bi primatelj trebao osigurati minimalno 200.000 eura, ali ova investicija, u prosjeku, iznosi oko 300.000 eura – kaže Grbić.

Nakon otvaranja muzeja, primatelj će franšize izdvajati i za mjesečnu naknadu, a o kolikom se postotku radi, ovisit će o cijeni ulaznica, troškova i očekivanih prihoda.

S druge strane, Muzej osjetila prilično je isplativ koncept, jer ne zahtijeva kompletnu promjenu muzejskih eksponata. Naime, pažljivo smo pratili komentare i povratne informacije posjetitelja, želeći vidjeti u kojem to trenutku dođe do „zasićenja“ postojećim sadržajem. Praksa pokazuje da se potreba za novom postavkom javi tek u trećoj ili četvrtoj godini poslovanja – kaže Grbić.

Kako se, međutim, eksponati često mogu oštetiti, pa nešto treba popraviti, zamijeniti, „osvježiti“, postavka u muzeju, zapravo, uvijek nudi „nešto novo“. – Eksponati se djelomično mijenjaju kroz popravak, a djelomično kroz suradnju s raznim bradovima, sponzorima... Veća investicija je, kako smo već spomenuli, potrebna tek nakon tri-četiri godine i ona iznosi samo oko 10% početne investicije – dodaje Grbić.

Svako ulaganje, na kraju, opravda očekivana dobit. Osnovni izvor prihoda dolazi, prvo, od prodaje ulaznica, a potom i robe iz suvenirnice. Partneri, međutim, mogu organizirati rođendane i team buildinge, a potiče se i suradnja s različitim brandovima i sponzorima koji žele plasirati svoje proizvode u muzeju. – Plasman proizvoda upravo je dobra prilika da primatelji franšize svom muzeju daju i onaj željeni „lokalni pečat“ – kaže naš sugovornik.

Najzad, treba istaknuti i to da je ova industrija, koja spaja iskustvo, zabavu i edukaciju, jedna od top tri najbolje industrije koje će se širiti u razdoblju nakon Kovida-19. Ljudi će, jednostavno, biti željni provoda, opuštanja i dobre zabave na neobičnim lokacijama, uz prihvatljive cijene. Zato je ovaj trenutak, zapravo, pravo vrijeme da počnete razmišljati o otvaranju Muzeja osjetila! – poručuje Dejan Grbić.

Neizbježni utjecaj pandemije

Konstantan rast i uspjeh muzeja u Pragu i Bukureštu naveo je osnivače Muzeja osjetila da vrlo brzo uđu u još dva projekta – muzeji su otvoreni u Konstanci i Splitu. – Iz današnje perspektive, mogu reći da smo vrlo ponosni što smo napravili ove pogreške! – kaže Dejan Grbić kroz smijeh. – Radilo se, zapravo, o pogrešnom izboru lokacija i gradovima s jako izraženom sezonalnošću. Oba su grada ljetnje destinacije, te nam je trebalo i puno više vremena za postizanje breakevena.  A onda je došla pandemija... – priča Grbić.

Dugoročne prognoze uopće nisu bile sjajne. – Shvatili smo da pandemija neće nestati preko noći, pa smo bili „brzi i hrabri“ i odlučili ugasiti oba muzeja – objašnjava on.

S druge strane, iz ove je krize „iskočila“ i jedna dobra stvar.

Tijekom prvog lockdowna, muzeji su bili zatvoreni, ali su tržni centri još uvijek radili. Razmišljajući o tome kako iskoristiti ovu priliku, došli smo na ideju o „Pop Up“ konceptu – mobilnom, modularnom Muzeju osjetila, u nešto manjem formatu, koji se može prilagoditi svakom prostoru i koji bi bio idealan za tržne centre. Tako je Pop Up koncept uspješno iznajmljen nekim tržnim centrima u Rumunjskoj, a naš tim je trenutno u pregovorima s nekim tržnim centrima u Beogradu – objašnjava Dejan Grbić.

 


Zabava i edukacija za sve generacije / Više od 150.000 posjetitelja godišnje posjetilo je jednu od dve postojeće lokacije Muzeja osjetila