Pet mitova o franšizingu

Mit # 1 – Primatelj franšize je vlasnik branda

Kad je franšizing u pitanju, ovaj je mit vjerojatno jedan od najčešćih. Nećemo puno pogriješiti rekavši da ta zabluda dolazi iz neznanja. Malo ljudi, naime, razumije model po kojem funkcionira franšizna suradnja, odnosno, što znači biti davatelj, a što prima primatelj franšize.

Franšizing je, podsjećamo, oblik suradnje između neovisnih poduzetnika/tvrtki – davatelja i primatelja franšize. Davatelj franšize, uz određenu naknadu, nudi svoj poslovni koncept, know-how i brand drugim neovisnim poduzetnicima koji tako postaju primatelji franšize. Primatelji, dakle, stječu pravo da posluju pod brandom davatelja te koriste i primjenjuju njegovo znanje i dokazane procedure poslovanja.

Ugovor o franšizi, koji se potpisuje između davatelja i primatelja franšize, sadrži uvjete prodaje i kupnje franšize. Točno je da uvjeti suradnje ovih dviju pravnih osoba, njihove obveze i prava – mogu varirati od slučaja do slučaja. Pojedini su davatelji fleksibilniji i omogućavaju primateljima da odstupaju od uobičajene prakse, pa čak i unesu nešto novo u poslovni sustav. Bez obzira na to, primatelj franšize nikada ne postaje vlasnik branda.

Kupnjom franšize primatelj samo stječe pravo korištenja branda, poslovnog modela i elemenata vizualnog identiteta. Ovo je pravo često i geografski ograničeno – primatelj franšize, naime, ima pravo djelovati pod franšiznim brandom samo na teritoriju koji je unaprijed definiran u dogovoru s davateljem franšize. 

Mit # 2 – Davatelj franšize vodi biznis primatelja franšize

Iako primatelj franšize nije vlasnik branda, on jeste vlasnik svog biznisa i to znači da je odgovoran za rezultate svog poslovanja. Davatelj franšize, prema dogovoru, ima pravo kontrolirati i nadgledati rad primatelja franšize i to radi kako bi bio siguran da se zacrtane procedure i standardi poslovanja dosjledno primjenjuju u svim franšiznim poslovnicama. On, ipak, nije uključen u svakodnevno poslovanje niti upravljanje franšiznom poslovnicom.

Davatelj, pak, ima obvezu obučiti i prenijeti sva poslovna znanja primateljima i njhovim zaposlenicima, a zadužen je i za konstantnu, savjetodavnu i operativnu, podršku primateljima franšize. Ipak, treba znati da se radi o pomoćnim aktivnostima te da to ne znači da davatelj posjeduje ili vodi biznis primatelja franšize. Na kraju dana, koliko će biznis biti uspješan, ne ovisi samo o jačini branda ili dosljedno primjenjenih procedura poslovanja, već najviše o zalaganju i vještinama primatelja franšize.

Mit # 3 – Više se isplati kupiti franšizu „zvučnog“ imena

Kad se povede riječ o franšizingu, većina će ljudi prvo i prije svega pomisliti na imena poput McDonald'sa, Pizza Hut-a, Burger Kinga ili Subwaya. Kako se franšizno poslovanje obično povezuje s velikim globalnim tvrtkama, koje imaju na tisuće podružnica širom svijeta, postoji percepcija da je odabir „zvučnog“ i prepoznatljivog branda vrlo važno, ako ne i presudno za uspjeh poslovanja.

Svakako, prepoznatljivo ime i ogromna baza potencijalnih kupaca ili kupaca koji su već upoznati s brandom igraju značajnu ulogu u odabiru franšize. Ipak, ne može se sa sigurnošću reći da to donosi zajamčeni uspjeh. Troškovi za franšizu zvučnog imena u pravilu su ogromni. Također, treba imati na umu da su takvi franšizni sustavi manje fleksibilni, pa primatelji franšize gotovo da nemaju mogućnost promjene ili prilagodbe poslovnog modela koji bi mogao utjecati na povećanje dobiti.

Napokon, svi veliki brandovi nekada su bili mali i manje poznati. Sama činjenica da franšizni brand trenutačno nije svjetski poznata ne znači da ne može postići uspjeh. U svakom slučaju, najvažnije je da se radi o provjerenom i profitabilnom poslu, a davatelj bi franšize svojim potencijalnim primateljima trebao staviti na uvid financijske rezultate za barem posljednje dvije godine poslovanja.

Mit # 4 – Franšiza puno košta

Mit da su sve franšize vrlo skupe dolazi upravo iz uvjerenja da treba uzimati samo svjetski poznate brandove. Raspon cijena za franšize zapravo je vrlo širok. Možda će biti pretjerano reći da svatko može kupiti franšizu, ali činjenica je da na tržištu postoje sustavi koji nisu ni skupi niti zahtjevni u pogledu naknada i da, prema tome, bilo tko može pronaći franšizu prema raspoloživom kapitalu.

Međutim, prilikom procjene koliko treba uložiti u franšizu, potencijalni primatelji trebaju uzeti u obzir ne samo koliko je novca potrebno za franšizne naknade i troškove otvaranja franšizne jedinice, već i koliko treba uložiti u nabavu sirovina, robe, rentu, komunalije, plaće i druge tekuće operativne troškove.

Mit # 5 – Samo iskusni poduzetnici mogu biti primatelji franšize

Ljudi koji razmišljaju o kupnji franšize vjerojatno će se suočiti s mitom da moraju imati poslovno ili poduzetničko iskustvo ako se uopće žele kandidirati za primatelja franšize. Međutim, velika prednost franšizne suradnje je u tome što je pogodna čak i za ljude koji tek stupaju u poduzetništvo. Uostalom, obuka i podrška davatelja obvezni su elementi suradnje, pa čak i manje iskusni kandidati mogu postati izuzetni primatelji franšize – poduzetnici koji dobro rade i dobro zarađuju.

Naravno, postoje franšize koje zahtijevaju određeno poslovno iskustvo, vještinu ili znanje. Takvi su zahtjevi u pravilu jasno istaknuti u franšiznoj ponudi i opisu sustava. Među najčešćim i najvažnijim kriterijima za odabir franšiznog partnera su uglavnom motivacija, spremnost za rad, predanost brandu i, naravno, financijska solventnost.